Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kr-66/2000-3 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses prisoner's request for extraordinary sentence mitigation due to lack of new circumstances. The court rejects claims regarding diminished culpability and lack of evidence. The court holds that only new post-judgment circumstances qualify for mitigation. The court rules that the prisoner's claims do not meet statutory requirements. The court denies the request for sentence reduction. The court finds no grounds for extraordinary mitigation. The court upholds the original seven-year sentence. The court rejects the prisoner's arguments on evidence and culpability.

Numero d'incarto I Kr-66/2000-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation, upholding the original seven-year prison term. The prisoner argued that new circumstances existed, specifically that he was significantly less culpable at the time of the crime and that his conviction lacked evidence, alongside claims of prison mistreatment. The court determined that diminished culpability was a known factor considered during the original sentencing and that claims of insufficient evidence constitute a challenge to the conviction's validity, which is not reviewable in mitigation proceedings. Consequently, the court ruled that the statutory conditions for extraordinary mitigation were not met.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 414. ZKP; čl. 416. st. 6. reč. 1. ZKP: Extraordinary sentence mitigation is granted only upon the emergence of new circumstances after the final judgment that were unknown to the court at the time of sentencing; circumstances existing at the time of sentencing or challenges to the conviction's validity do not qualify.

Parole chiave

Generato dall'IA
extraordinary sentence mitigation new circumstances requirement diminished culpability lack of evidence defense ZKP criminal procedure prisoner rights sentencing review

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 414. ZKP
Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP pravomoćno izrečena kazna se može ublažiti, ako se nakon pravomoćne presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a očito bi dovele do blaže osude.
čl. 416. st. 6. reč. 1. ZKP
Prema tome, u ovom predmetu nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, te je na temelju odredbe čl. 416. st. 6. reč. 1. ZKP trebalo zahtjev odbiti pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.
čl. 416. st. 5. reč. 2. ZKP
Državni odvjetnik Republike Hrvatske postupajući u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. reč. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 1998. godine, br. K-58/96
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 1998. godine, br. K-58/96 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8.
Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. travnja 1999. godine, br. Kž-498/98
K-58/96 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. travnja 1999. godine, br. Kž-498/98, Z.T.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-66/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Neve Šibl, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. T., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenim s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. travnja 2000. godine, br. Kv-708/99 (K-56/96), u sjednici održanoj 20. lipnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. Z.T. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 1998. godine, br. K-58/96 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. travnja 1999. godine, br. Kž-498/98, Z.T. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH.

Prema podacima iz spisa osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Okružnom zatvoru u Z., a ističe mu 10. rujna 2004. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik putem branitelja I.I., odvjetnika iz Z.. U njemu navodi da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile nove okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, jer je u ponovljenom postupku utvrđeno da je osuđenik u vrijeme izvršenja djela bio bitno smanjeno uračunjiv, a ta okolnost nije uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Osim toga ističe da su na njegovu štetu povrijeđena temeljna ljudska prava, jer da ne postoji niti jedan dokaz da je on lišio života B.K. pa da nema niti djela. Nadalje navodi, da je slijepa osoba te da u zatvoru svakodnevno doživljava poniženja, da ga maltretiraju stalnim premještanjem iz sobe u sobu i da nema nikakvih posebnih usluga i pomoći koje bi trebao imati kao slijepa osoba. Posebno ukazuje kako je Vrhovni sud u obrazloženju svoje presude naveo da bitno smanjena uračunjivost nije razlog za izricanje blaže kazne, već da je razlog za ublažavanje kazne. Osuđenik smatra da su ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne.

Županijski sud u Zagrebu kao prvostupanjski sud, nakon što je županijski državni odvjetnik u Zagrebu izrazio mišljenje da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, dostavio je zahtjev ovom Vrhovnom sudu s prijedlogom da ga odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske postupajući u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. reč. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP pravomoćno izrečena kazna se može ublažiti, ako se nakon pravomoćne presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a očito bi dovele do blaže osude.

No, okolnost da je osuđenik u vrijeme izvršenja djela bio bitno smanjeno uračunljiv, koju on iznosi kao razlog za izvanredno ublažavnje kazne, je postojala u vrijeme izricanja prvostupanjske presude i sud prvog stupnja ju je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne (list 330 spisa).

Ostale okolnosti u vezi izdržavanja kazne, koje iznosi osuđenik nisu takve okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 414. ZKP. Isto tako, tvrdnja osuđenika kako je osuđen bez dokaza, ne predstavlja okolnost u smislu čl. 414. ZKP, već je prigovor ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu se u postupku povodom zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne ne može raspravljati.

Prema tome, u ovom predmetu nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, te je na temelju odredbe čl. 416. st. 6. reč. 1. ZKP trebalo zahtjev odbiti pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. lipnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Ante Potrebica v.r.