Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1408/2012-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on double deposit claim due to unilateral contract termination by plaintiff.

Numero d'incarto Rev-1408/2012-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that denied a claim for double deposit. The parties had a pre-contract for a house sale where the plaintiff paid a deposit and part of the price, but later unilaterally terminated the agreement without a fixed termination clause. The court held that since the defendant fulfilled most obligations and the plaintiff ended the contract voluntarily, the defendant was not in breach, thus the plaintiff could not claim double deposit under the Obligations Act.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

ZOO čl. 79., 80. st. 1.; If a party unilaterally terminates a contract without a fixed termination clause while the other party has substantially performed, the terminating party cannot claim double deposit.

Parole chiave

Generato dall'IA
double deposit claim unilateral contract termination fixed termination clause pre-contract agreement Obligations Act contractual breach plaintiff's default

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1408/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. M.-F. iz R., koju zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika B. R. d.o.o. R., kojeg zastupa punomoćnik Ž. H., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3685/10-2 od 2. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-345/08-26 od 23. travnja 2010., u sjednici održanoj 20. rujna 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 438.909,90 kn za razdoblje od 2. lipnja 2005. do 23. srpnja 2007. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu na isplatu iznosa od 30.744,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama kao u tom dijelu izreke. Posebnim rješenjem sadržanim u istoj odluci odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere osiguranja zabranom raspolaganja, otuđenja i opterećenja nekretnina uk.o.Rovinj, pobliže naznačenih u izreci rješenja. U točki II. izreke tog rješenja naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 16.742,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalba stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvarila uspjeh tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka i troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a stavak 1. ZPP).

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je (još samo) zahtjev tužiteljice za isplatu (dvostruke) kapare koju je tužiteljica platila prilikom sklapanja ugovora, odnosno predugovora o prodaji stana u stambenoj zgradi koju je tuženik počeo graditi na zgr.č.2298/1 k.o. R.

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi utvrđuju da su stranke 6. studenog 2004. sklopile predugovor o kupoprodaji stana u R. za iznos od 153.720,00 EUR-a s tim da je tužiteljica platila kaparu od 15.372,00 EUR-a, sve to u kunskoj protuvrijednosti, da je tužiteljica 2. lipnja 2005. isplatila tuženiku i dio kupoprodajne cijene u iznosu od 438.909,90 kn što iznosi 60.000,00 EUR-a, da tužiteljica po tom ugovoru obvezala na isplatu kupoprodajne cijene najkasnije do 30. studenog 2005. kada je trebalo i potpisati glavni ugovor, da je zgrada dovršena „do pod krov“ u proljeće 2005., da je zahtjev za izdavanje uporabne dozvole tuženik podnio 15. rujna 2005. te da je etažiranje s uknjižbom odnosnog stana izvršeno 18. siječnja 2006., da je tuženik zakasnio u ispunjenju svoje ugovorne obveze i da tužiteljica nikad nije isplatila tuženiku ostatak kupoprodajne cijene, a niti mu je ostavila naknadni rok za ispunjenje, kao i da je tužiteljica krajem 2006. zatražila vraćanje uplaćenih sredstava od tuženika. Također je utvrđeno da je tuženik vratio tužiteljici uplaćeni iznos od 438.909,90 kn dana 23. srpnja 2007., ali je odbio vratiti isplaćenu kaparu.

Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik do dana raskida ugovora u najvećem dijelu ispunio svoje ugovorne obveze (osim pribavljanja uporabne dozvole koja je izdana u lipnju 2007.) pa slijedom toga ocjenjuju da do raskida predugovora nije došlo na osnovi zakona zbog neispunjenja od strane tuženika, već voljom same tužiteljice koja tuženiku nije ostavila primjeren naknadni rok za ispunjenje, već je jednostrano odustala od tog ugovora.

Pritom, sudovi ne prihvaćaju tvrdnju tužiteljice da je predugovor sadržavao odredbu o krajnjem i fiksnom roku u kojem je tuženik trebao ispuniti svoju ugovornu obvezu, istina, u pobijanoj se odluci ističe da su obje stranke bile obvezne ispuniti svoje obveze do 30. studenog 2005., ali uz ocjenu da odnosni rok, prema prirodi ugovora i njegovom cjelokupnom sadržaju, sukladno članku 125. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO), nije bio ugovoren kao bitan sastojak ugovora.

Zbog toga, primjenom odredbe iz članka 79. i 80. stavak 1. ZOO-a, zaključuju da tužiteljicu, koja je samo djelomično isplatila kupoprodajnu cijenu i koja je sama raskinula predmetni ugovor - odustankom od dogovorene kupoprodaje, ne pripada pravo na dvostruku kaparu budući se tuženik u tom slučaju, jer nije kriv za neizvršenje ugovora, mogao zadovoljiti primljenom kaparom.

Neosnovano se u reviziji prigovara primjeni materijalnog prava tvrdnjama da je ugovor sadržavao odredbu o (fiksnom) roku kao bitnom sastojku ugovora budući prema pravilnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova to tako nije bilo ugovoreno, a niti je to u konkretnom slučaju proizlazilo iz prirode samog posla, stoga su nižestupanjski sudovi osnovano odbili tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog, kako je naznačeni prigovor revidenta jedino što je određeno obrazložio u sadržaju svoje revizije to valja zaključiti da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Iz tih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužiteljice i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 20. rujna 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.