Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-688/1994-2 Generato dall'IA

Supreme Court partially allowed appeal, increasing pain and fear damages while reducing liability for pedestrian's 50% fault.

Numero d'incarto Rev-688/1994-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially accepted the plaintiff's appeal against a lower court's judgment in a traffic accident case. The court found that while the plaintiff's 50% contributory negligence was correctly established for crossing outside a marked crossing, the original damages for physical pain and fear were undervalued. Consequently, the court increased the compensation amounts for pain and fear while maintaining the plaintiff's reduced share of liability.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

ZOO čl. 192. st. 1.; ZOO čl. 200.; ZPP čl. 395. st. 1.; ZPP čl. 166. st. 2.; ZPP čl. 154. st. 2.; ZPP čl. 164. st. 1.: When a victim's contributory negligence is established, damages for physical pain and fear must be recalculated proportionally to the degree of fault, and the appellate court must rule on litigation costs for the entire proceedings upon modification of the judgment.

Parole chiave

Generato dall'IA
contributory negligence pain and suffering damages traffic accident liability appellate review proportional reduction

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
ZOO čl. 192. st. 1.
ZOO čl. 200.
ZPP čl. 354. st. 2. toč. 10.
ZPP čl. 386.
ZPP čl. 395. st. 1.
ZPP čl. 166. st. 2.
ZPP čl. 154. st. 2.
ZPP čl. 164. st. 1.
Zakon o osnovama sigurnosti prometa na cestama čl. 107. st. 2.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 688/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.O. iz Z., koju zastupa M.C., odvjetnik u Z., protiv tužene C.o. . d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 19. listopada 1993., br. Gž 5020/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 1992., br. P 3140/90, u sjednici održanoj dana 28. lipnja 1995.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice prihvaća se djelomično, te se nižestupanjske presude preinačuju na način da je tužena dužna tužiteljici na ime naknade štete isplatiti daljnji iznos od 860,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. prosinca 1992. godine do isplate kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 260,00 kn. U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da plati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 3,320.000 HRD (3.320,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 4. prosinca 1992. do isplate i naknadi parnični trošak u iznosu od 74.834 HRD (74,83 kn), dok je odbijena tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu 5,320.000 HRD sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši preinačenje pobijanih presuda.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetnišvo. Revizija je djelomično osnovana.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu odluka kojim je odlučeno o visini pravične naknade za fizičke bolove i strah.

Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu štete koju je pretrpjela stradavši kao pješak u prometnoj nezgodi kada je osiguranik tužene automobilom naletio na nju.

U ovoj fazi postupka sporan je omjer suodgovornosti tužitelja i osiguranika tužene za prometnu nezgodu te visina naknade štete dosuđena tužiteljici za pretrpljeni strah i fizičke bolove.

Utvrđenje je sudova da je do prometne nezgode 17. 4. 1990. došlo kada je tužiteljica neoprezno prelazila kolnik … (kod C. tornja), između vozila zaustavljenih u koloni, na lijevoj prometnoj traci istočne polovine kolnika, na udaljenosti oko 20 metara od označenog pješačkog prijelaza, a na nju je naletjelo vozilo registarske oznake M-1300 kojim je po krajnjoj desnoj prometnoj traci, u smjeru sjevera upravljao osiguranik tužene brzinom oko 25 km/h. Vozač je zbog zaustavljenih vozila mogao uočiti tužiteljicu tek kada se ona našla na lijevom rubu trake kojom se on kretao, a prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka adekvatnom reakcijom mogao je izbjeći nalet. U ovoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa djelomičnim išćašenjem četvrtog i petog vratnog kralješka, prijelom luka prvog vratnog kralješka, ozljedu diskusa između šestog i sedmog vratnog kralješka, snažno natučenje desnog koljena sa puknućem unutarnjeg ligamenta te krvarenjem u koljeni zglob, potres mozga te brojna natučenja i oguljotine glave, cijelog tijela i svih udova. Trpjela je jake fizičke bolove 15-20 dana, srednje jake 20-25 dana i povremeno manje bolove 4-5 mjeseci. Pretrpjela je jaki i kratki primarni strah, te sekundarni jači strah 6-8 dana i strah srednje jačine od 8-10 dana.

Neosnovan je revizijski prigovor tužiteljice da je pogrešno utvrđena njena suodgovornost za prometnu nezgodu u omjeru od 50%. Naime, prelazeći kolnik ulice koja ima obilježeni pješački prijelaz van tog prijelaza, udaljenog od nje svega 20 metara, tužiteljica je postupila suprotno odredbi čl. 107. st. 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 53/91). Tom odredbom je propisano da na cesti koja ima obilježene pješačke prijelaze ili posebno izgrađene prijelaze odnosno prolaze za pješake pješak je dužan pri prelaženju ceste kretati se tim prijelazima odnosno prolazima ako oni nisu od njega udaljeni više od 100 metara. Stoga je ponašanje tužiteljice u prometu kritične zgode bilo ne samo neoprezno već i nepropisno, pa je po ocjeni ovoga suda pravilno utvrđen omjer njezine suodgovornosti od 50%.

Umanjivši utvrđene iznose naknade štete tužiteljici razmjerno stupnju njene suodgovornosti sudovi su pravilno primjenili odredbu čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, dalje ZOO). Tom je odredbom propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu štete.

Slijedom iznesenog, u ovom dijelu revizija nije osnovana.

Pogrešno su sudovi primjenili odredbu čl. 200. ZOO u dijelu odluka kojima je odlučeno o visini naknade štete tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove i strah.

Po shvaćanju ovoga suda, trajanju i intenzitetu fizičkih bolova koje je tužiteljica pretrpjela primjerena je naknada u iznosu od 1.500,00 kn umjesto presudama utvrđenog iznosa od 1.000,00 kn, odnosno s obzirom na suodgovornost tužiteljice za ovaj vid štete dosuđuje joj se naknada u iznosu od 750,00 kn.

Intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha primjerena je naknada u iznosu od 800,00 kn umjesto presudama utvrđenog iznosa od 500,00 kn, a s obzirom na suodgovornost tužiteljice dosuđuje joj se naknada u iznosu od 400,00 kn.

Stoga su pobijane presude u ovom dijelu temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačene te je odlučeno kao u izreci.

Kako su pobijane presude povodom revizije preinačene, valjalo je u skladu sa odredbom čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka. Stoga je tužiteljici u skladu sa odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 164. st. 1. istoga zakona dosuđen trošak kao u izreci.

U Zagrebu, 28. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.