Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1043/2002-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to the value of the dispute falling below the statutory threshold. The appeal was rejected because the claimed value was only 5,000 kn, below the 100,000 kn limit for appeals after the 1999 law change. The court applied the transitional rule to deny the appeal based on the lower value. The decision establishes that appeals are inadmissible when the dispute value does not meet the statutory minimum. Keywords include: appeal admissibility; value threshold; transitional provisions; civil procedure; Supreme Court; inadmissible appeal; statutory limit.

Numero d'incarto Rev-1043/2002-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the value of the dispute did not meet the statutory threshold for review. The appellant claimed a value of 5,000 kn, which is significantly below the 100,000 kn limit required for appeals after the 1999 amendment to the Civil Procedure Act. The court applied a transitional rule to determine that the appeal was not permitted due to the low value of the underlying contract dispute.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 382, paragraphs 2 and 3 of the Civil Procedure Act; Article 4 of the Law on Amendments and Supplements to the Civil Procedure Act; Article 10, paragraph 3 of the Law on Amendments and Supplements to the Civil Procedure Act; Article 392 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if the value of the dispute does not exceed the statutory threshold, and transitional provisions apply to determine the threshold based on the date of the second-instance judgment.

Parole chiave

Generato dall'IA
appeal admissibility value threshold transitional provisions civil procedure inadmissible appeal statutory limit transitional rule

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 382, paragraphs 2 and 3 of the Civil Procedure Act
Article 4 of the Law on Amendments and Supplements to the Civil Procedure Act
Article 10, paragraph 3 of the Law on Amendments and Supplements to the Civil Procedure Act
Article 392 of the Civil Procedure Act

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1043/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz S., zastupanog po punomoćniku P. R., odvjetniku iz S., protiv tuženika B. –. b. S., zastupanog po punomoćniku M. B., dipl. pravniku, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2336/01 od 19. studenoga 2001. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-758/96 od 22. rujna 2000. godine, u sjednici održanoj dana 14. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2336/01 od 19. studenoga 2001. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-758/96 od 22. rujna 2000. godine kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"I Utvrđuje se da je "Ugovor o prodaji" u Splitu 1994. godine sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženog kao prodavatelja kojim je tuženik prodao tužitelju jedan stan površine 63,80 m² skupa s drvarnicom i dalje pravno valjan te je ništava i bez pravne krijeposti tuženikova obavijest od 20. veljače 1995. godine o raskidanju ovog ugovora, pa je tuženik i nadalje u obvezi ovaj ugovor izvršit u korist tužitelja.

II Ukoliko predmetni ugovor o prodaji naveden u točki I ove presude danas nije moguće realizirati u dijelu ugovora koji se odnosi na točno opisani stan iz bilo kojeg razloga ovlašćuje se tužitelj da temeljem utvrđenja iz točke I ove presude sam kupi od neke treće će u svemu odgovarati stanu koji mu je tuženik bio dužan predati osobe drugi stan koji

temeljen ugovora iz točke I ove presude i to ukoliko tuženik ne udovolji svojevoljno i u primjerenom roku svojoj obavezi i u cijelosti ne udovolji ugovoru o prodaji naveden i opisan u točki I ove presude.

III Tužitelju se priznaje pravo da radi realizacije svoga prava iz toč. I ove presude zatraži i postigne pljenidbu računa tuženoga kod njegove banke iznosa koji predstavlja eventualnu razliku između kupoprodajne cijene stana utvrđene ugovorom o prodaji od 1994. godine sklopljenog između parbenih stranaka i cijene drugog stana kojega bude kupio od treće osobe kao i da taj zaplijenjeni iznos može sa računa tuženog nesmetano predignuti radi isplate drugom prodavatelju, sve to temeljem posebno zahtjeva tužitelja radi osiguranja izvršenja i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak."

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u svezi s odredbama čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" br. 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Kako je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora s iznosom od 5.000,00 kn, a kako je drugostupanjska presuda donesena dana 19. studenoga 2001. godine, dakle nakon 6. studenoga 1999. godine kad je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, to primjenom odredbi čl. 10. st. 3. istog Zakona revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 392. ZPP odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 14. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.