Croatian Supreme Court dismisses appeal against conviction for theft, confirming lower court sentence.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance conviction for theft, upholding the original sentence of nine months imprisonment. The appellant argued for a lighter penalty and alleged errors in fact-finding and legal qualification, but the court found no procedural violations. The court determined that the first-instance judge correctly assessed mitigating circumstances and the degree of culpability based on the defendant's confession.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 396. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku; The Supreme Court may reject an appeal as unfounded when the first-instance court has correctly applied the law and factually established the circumstances of the crime without error.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-652/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B.V., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st.1. KZ, odlučujući o žalbi os. B.V., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 24. travnja 2003. godine broj Kv-38/03, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D., u sjednici održanoj dana 22. listopada 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba os. B.V. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
Županijski sud u Koprivnici je presudom od 24. travnja 2003. godine broj Kv-38/03, a temeljem čl. 507. st. 2. Zakona o kaznenom postupku i čl. 14. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 7. veljače 1994. godine ("Narodne novine", broj MU-3/94) utvrdio da je B.V. osuđen pravomoćnom presudom Okružnog suda u Ptuju od 24. srpnja 2000. godine broj K- 88/2000, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ Republike Slovenije, na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme zadržavanja od 21,40 sati dana 23. srpnja 2000. do 24. srpnja 2000. godine u 13,30 sati.
Istom presudom utvrđeno je da kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ Republike Slovenije predstavlja i kazneno djelo prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske iz čl. 177. st. 1. KZ, po kojem članku je B.V. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme zadržavanja, te odlučeno da će se kazna zatvora izvršavati u Republici Hrvatskoj prema odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora.
Protiv navedene presude žalbu je podnio os. B.V. osobno, iz žalbenih razloga povrede zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak s prijedlogom da se žalba os. B.V. odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je ispitao prvostupanjsku presudu po čl. 396. st. 1. i 2. ZKP, te po službenoj dužnosti ispitao da li postoji povreda odredaba kaznenog zakona, te da li je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude, drugostupanjski sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka, a kako je prvostupanjski sud rješenjem od 6. lipnja 2003. godine broj Kv-38/03 izvršio ispravak presude u odnosu na zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela iz čl. 177. st.1. KZ, više nema povrede kaznenog zakona na koju je ukazivao žalitelj.
Isto tako upravo izvršenim ispravkom presude otklonjeni su i žalbeni prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer nema više okolnosti da li je djelo izvršeno u grupi ili kao pripadnika zločinačke organizacije, što se žalbom smatralo neutvrđenim odnosno pogrešno utvrđenim, a odlučne činjenice sud je crpio upravo iz priznanja os. B.V., kojem je to priznanje i posebno cijenio.
Žalitelj neosnovano prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, predlažući da se ista preinači i njemu izrekne uvjetna osuda, jer da je sud podcijenio olakotne okolnosti.
Nasuprot tome, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve postojeće okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne, te da je kazne svojom visinom odrazila stupanj krivnje, kao i pojačanu društvenu opasnost počinjenja ovakvih kaznenih djela protiv međunarodnim pravom zaštićenih vrijednosti, kojom će se kaznom ostvariti zakonom predviđene svrhe kažnjavanja, odnosno utjecaja kako specijalne tako i generalne prevencije.
Slijedom navedenih razloga drugostupanjski sud je odlučio da se žalba os. B.V. odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda da se potvrdi.
U Zagrebu, 22. listopada 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Voditelj Otpremne pisarnice:
Štefica Klepac