Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-697/1996-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding co-ownership acquisition by contribution to household. The court ruled the lower courts correctly applied substantive law. The appeal failed because the plaintiff did not meet legal requirements for acquiring co-ownership rights. The court found no procedural violations or errors in applying the law. The decision confirms that contribution alone does not grant co-ownership without specific legal conditions. The appeal was rejected as the lower courts properly assessed the facts and law.

Numero d'incarto Rev-697/1996-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the County Court's judgment of January 18, 1996, finding the appeal unfounded. The appellant argued that lower courts failed to address all claims and incorrectly applied substantive law regarding co-ownership acquisition by contribution to the household, citing conflicting rulings in other cases. The court determined that the appellant's contributions to the household economy did not legally establish co-ownership rights over the disputed real estate, which were instead acquired through a lifelong support agreement. Consequently, the court rejected the appeal under Article 393 of the Civil Procedure Act, upholding the lower courts' decision that the appellant lacked active standing and failed to meet statutory prerequisites for ownership.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 385. st. 1. toč. 1-3. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal is unfounded if the lower courts correctly applied substantive law based on established facts and did not violate procedural rules regarding the right to be heard.

Parole chiave

Generato dall'IA
co-ownership acquisition contribution to household civil procedure appeal active standing lifelong support agreement unfounded appeal property rights

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Općinski sud u Đurđevcu, broj P-20/92-21
Općinski sud u Đurđevcu, broj P-370/89
Općinski sud u Đurđevcu, broj P-732/91
Županijski sud u Bjelovaru, broj Gž-1918/95-2

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 697/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz Č., koga zastupa P. S., odvjetnik iz Đ., protiv tuženih 1/ K. D. iz Đ., koju zastupa I. D., odvjetnik iz Đ. i 2/ V. D. i 3/ M. D., oboje iz Đ., koje zastupa T. M., odvjetnik iz Đ., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 18. siječnja 1996. godine, broj Gž- 1918/95-2, kojom je odbačena tužiteljeva tužba protiv prvotužene K. D., a odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev protiv drugo i trećetuženih, na sjednici održanoj dana 21. prosinca 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 18. siječnja 1996. godine, broj Gž-1918/95-2, potvrdio presudu Općinskog suda u Đurđevcu od 12. rujna 1995. godine, broj P-20/92-21, kojom je odbačena tužiteljeva tužba protiv prvotužene K.D., a ista tužba i tužbeni zahtjev odbijeni protiv drugotuženoga V.D. i trećetužene M.D., ujedno naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženoj K.D. u svoti od 3.190,00 kn, a tuženima V.D. i M.D. zajedno u svoti od 3.190,00 kn. Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj, kako navodi iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1-3. ZPP. U reviziji navodi da drugostupanjski sud nije dao odgovor na sve navode žalbe. Dalje navodi, da su nižestupanjski sudovi u predmetu evcu broj P-370/89 i broj P-732/91 zauzeli drugo stajalište u primjeni Općinskog suda u Đurđ

materijalnog prava, jer je u spomenutom predmetu priznato roditeljima prvotužene stjecanje suvlasništva doprinosom u zajednici kućanstva sa tužiteljem i prvotuženom u ovoj parnici. Naime, tužitelju u ovoj parnici nižestupanjski sudovi nisu priznali stjecanje prava suvlasništva doprinosom u zajedničkom kućanstvu. U provedenom postupku je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Zaključci su bez osnova na štetu tužitelja. Dalje revident tvrdi da nema govora o zastari u odnosu na novčanu protuvrijednost, jer u odnosu na nju zastarjelost vrijedi kao i za vlasničku tužbu. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojem je također dostavljena

revizija u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije osnovana bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP, na čije ostvarenje, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nisu ostvareni niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno one koje navodi revident u reviziji i na način koji on spominje. Nisu ostvarene bitne povrede odredbe ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 7. i 8. ZPP. U svezi s tim navodima revizije valja napomenuti da u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom na sadržaj revizije, upućivanje revidenta na čl. 7. i 8. ZPP nedvojbeno upućuje na zaključak da revident smatra da je pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanje, te da je i to razlog za izjavljivanje revizije. Revident također navodi da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 7., ali ne navodi na koji način bi u provedenom postupku bila ostvarena ta bitna povreda odredbe ZPP, koja može biti ostvarena samo ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobitim propuštanjem dostave nije dala mogućnost da raspravlja pred sudom. Drugostupanjski sud se u svojim razlozima presude osvrnuo na sve navode iznijete u žalbi koji su odlučni za zakonitost presude.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren, na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U svezi revidentovnih navoda o primjeni materijalnog prava u predmetu Općinskog suda u Đurđevcu broj P-370/89 i P-752/91, valja reči da je u tom predmetu predmet spora bio suvlasničko pravo na pokretninama, pretežno inventaru seoskog kućanstva i namještaju, a u nazočnoj parnici je predmet prijepora suvlasničko pravo na nekretninama.

U odnosu na tuženu K.D. nižestupanjski sudovi su tužbu odbacili, budući da je u odnosu na nju promašena aktivna legitimacija, jer je utvrđeno da ona niti u jednom trenutku nije bila vlasnica ili suvlasnica prijepornih nekretnina. S obzirom na takovo utvrđenje valjalo je i protiv nje odbiti tužbu s tužbenim zahtjevom, međutim, s obzirom na odredbu čl. 374. ZPP ovaj sud taj dio presude nižestupanjskih sudova nije preinačavao, jer je odbacivanje tužbe blaži oblik sudske odluke za revidenta od odbijanja presudom tužbe i tužbenog zahtjeva.

U provedenom postupku je utvrđen tužiteljev doprinos održavanju gospodarstvu, izgradnji pojedinih gospodarskih zgrada, kao i to da tužitelj u tome nije sudjelovao sam. U tome su sudjelovali i ostali članovi kućanstva. Takvim doprinosom tužitelj nije mogao steći suvlasničko pravo na nekretninama, koje se sastoje od dvorišta i kuće sa gospodarskim zgradama. Osim toga, te nekretnine su stekli drugo i trećetužena naplatnim pravnim poslom, odnosno na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a vlasnica tih nekretnina u vrijeme tužiteljevog doprinosa bila je pok. T.P., s kojom su drugo i treće tužena sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Prema tome, nisu ispunjene pravne pretpostavke na temelju kojih bi tužitelj u smislu odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) stekao pravo suvlasništva na prijepornim nekretninama.

Što se tiče novčanog dijela tužbenog zahtjeva izraženog u protuvrijednosti u DEM valja reći da iz tužbe i tužbenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi da je u pitanju alternativni zahtjev, odnosno da tužitelj traži utvrđenje prava suvlasništva na nekretninama i izdavanja tabularne isprave, odnosno u zemljišnoknjižnu uknjižbu ili novčanu isplatu vrijednosti traženog dijela suvlasništva nekretnina. Dakle, tužbeni zahtjev nije usmjeren na isplatu novčane protuvrijednosti doprinosa održavanju gospodarstva, već na isplatu stečenog dijela suvlasništva nekretnina, pa je prema tome pravna sudbina tog dijela zahtjeva ista kao i zahtjeva na utvrđenje prava suvlasništva nekretnina i izdanja tabularne isprave.

Dakle, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje upućuje revident u reviziji.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 21. prosinca 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.