Legislator Giurisprudenza & Legislazione
II Kž-43/2016-4 Generato dall'IA

Criminal appeal dismissed; prior convictions and danger of reoffending justify extending pre-trial detention under Croatian law.

Numero d'incarto II Kž-43/2016-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance decision to extend pre-trial detention. The defendant argued for release, but the court upheld the lower court's finding that the defendant's history of multiple prior convictions, including violent crimes, created a high probability of reoffending. The court ruled that these specific circumstances, combined with the current charge of attempted murder, necessitated continued detention as no milder measure could adequately address the danger.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Članci 123. stavak 1. točka 3. i 494. ZKP/08.; As a court of second instance, the court does not re-examine the facts of the indictment but assesses the danger of reoffending based on prior convictions and current circumstances, justifying detention extension when the risk of repetition is high and cannot be mitigated by lesser measures.

Parole chiave

Generato dall'IA
pre-trial detention extension danger of reoffending prior criminal convictions second instance review Croatian Criminal Procedure Code

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 127, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act (ZKP/08)
Article 123, paragraph 1, point 3 of the Criminal Procedure Act (ZKP/08)
Article 494, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act (ZKP/08)
Article 494, paragraph 3, point 2 of the Criminal Procedure Act (ZKP/08)
Article 495 of the Criminal Procedure Act (ZKP/08)

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Supreme Court of Croatia, Case II Kž-380/15, dated 11 November 2015

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 43/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. H., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 8. siječnja 2016. broj Kv-I-2/16. (K-19/15.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. veljače 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog I. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. H., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. H. po branitelju N. S., odvjetniku iz P., navodeći da istu podnosi „zbog svih žalbenih razloga“, a predlažući „da drugostupanjsko tijelo pobijano rješenje ukine te da se odredi kako se isti odmah pusti na slobodu“.

Branitelj optuženika u žalbi je ponovno zatražio da ga se pozove na sjednicu vijeća na kojoj će se odlučivati o ovoj žalbi. Međutim, kao što je to navedeno i u prethodnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. studenoga 2015. broj II Kž-380/15, budući da se sukladno članku 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08. koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici

II Kž 43/16.-4

drugostupanjskog vijeća u povodu odlučivanja o žalbi na presudu kada to pravodobno zatraže, to branitelj optuženika nije obaviješten o održavanju sjednice vijeća niti mu je na njoj osigurana nazočnost.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nisu osnovani optuženikovi žalbeni navodi da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nisu navedeni razlozi na kojima se isto temelji, a kojima upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Osnovana sumnja da je optuženi I. H. počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje se tereti u ovom postupku, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Stoga su neosnovani optuženikovi žalbeni navodi „da iz do sada utvrđenih činjenica ne proizlazi zaključak da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, a u pobijanom rješenju se neosnovano situacija u vezi stava oko postojanja osnovane sumnje želi prikazati na način da je optužnica podnesena i potvrđena pa da je time utvrđeno da postoji osnovana sumnja da bi optuženik počinio inkriminirana djela“. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, a koji proizlazi upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, a sudovi i to, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika, ne preispituju je li utvrđeno činjenično stanje iz predmetne optužnice te kaznenu odgovornost optuženika, već utvrđuju one okolnosti koje s razboritom predvidivošću upućuju u konkretnoj situaciji na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog I. H., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici njegove ranije višekratne osuđivanosti. Naime, iz spisu priloženog izvatka iz kaznene evidencije za optuženika vidljivo je da je on do sada u čak pet navrata osuđivan, i to zbog imovinskih kaznenih djela (teške krađe), zbog kaznenog djela protupravne naplate te zbog istovrsnih kaznenih djela protiv života i tijela, pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 99. u vezi s člankom 33. KZ/97. te pokušaja ubojstva iz članka 90. u vezi s člankom 33. KZ/97. za kakvo se i sada tereti, pri čemu su mu uglavnom izricane kazne zatvora. Navedeno, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, upućuje na zaključak da optuženik svojim ponašanjem kroz dulje razdoblje ne poštuje pravni poredak te da ga ranije osude i to uglavnom na zatvorske kazne nisu poučile o neprihvatljivosti takvog ponašanja. Pri tome se pogrešno u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud opasnost od ponavljanja djela na strani

II Kž 43/16.-4

optuženika temelji samo na činjenici njegove ranije osuđivanosti zbog kaznenih djela s elementima nasilja, bez navođenja o kojim se djelima radi i pod kojim su okolnostima počinjena, s obzirom na to da je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju zbog kojih je kaznenih djela optuženik ranije osuđivan, kao i na kakve kazne, dok za utvrđivanje opasnosti od ponavljanja djela nisu od odlučujućeg značaja okolnosti pod kojim su činjena djela za koja je optuženik ranije osuđivan, nego prvenstveno okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo zbog kojeg se nalazi u istražnom zatvoru.

Stoga, s obzirom da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano djelo, neophodno je daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, bilo jamstvom, bilo mjerama opreza, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Budući da niti ostalim optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. veljače 2016.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Martina Slunjski, v. r.

Damir Kos, v. r.