Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-145/2004-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal as untimely due to failure to file protection request within statutory 15-day period.

Numero d'incarto Revr-145/2004-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final labor court decision. The lower courts rejected the claim because the employee filed the lawsuit after the statutory 15-day deadline for requesting protection from termination had expired. The court held that the appellant failed to file a protection request with the employer within the required timeframe before the final termination order, thereby losing the right to sue. Consequently, the appeal was rejected as the procedural grounds for revision were not met.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 126. st. 2. Zakona o radu; čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku: An employee loses the right to file a lawsuit for protection against termination if they fail to submit a request for protection to the employer within the statutory period, rendering subsequent litigation untimely.

Parole chiave

Generato dall'IA
labor termination statutory deadline protection request untimely lawsuit procedural dismissal labor law revision appeal

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 126. st. 2. Zakona o radu
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 145/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., zastupanog po I. O., odvjetnici u S., protiv tuženika G. d.o.o. S., zastupanog po Odvjetničkom društvu H., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. rujna 2003. br. Gžr- 1606/02, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 14. ožujka 2001., br. P- 554/00, u sjednici održanoj dana 14. travnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama od 14. ožujka 2001., br. P- 554/00 odbačena je tužba tužitelja kao prekasno podnijeta, a tužitelj obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.970,49 kn. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 23. rujna 2003. br. Gžr- 1606/02 navedeno rješenje je potvrđeno.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjska rješenja i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijske razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka revident nalazi u iskazima saslušanih svjedoka i navodima tuženika, smatrajući ih nelogičnima, čime je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u činjenici da

ć bio na

je odluka o otkazu ugovora o radu donijeta 03. prosinca 1996., kad je tužitelj ve bolovanju od 27. studenoga do 31. prosinca 1996. zbog slomljene ruke na radnom mjestu, pa je stoga i nezakonita.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03– u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže njeno odbijanje kao neosnovane.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem odluka tuženika o izvanrednom i redovitom otkazu ugovora o radu od 26. listopada, 15. studenoga i 3. prosinca 1996. godine.

U postupku je utvrđeno da je tužitelju 04. studenoga 1996. uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, 15. 11. 1996. dopuna te Odluke, dok je tuženik 03. prosinca 1996. donio i treću odluku o redovitom otkazu ugovora o radu.

Sudovi su odbacili tužbu, smatrajući da je podnijeta po isteku roka za podnošenje tužbe, temeljem odredbe čl. 126. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – u daljnjem tekstu: ZR), nakon što su utvrdili da je tužitelj 18. studenoga 1996. podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem je poslodavac trebao odlučiti u roku od 15. dana (čl. 126. st. 2. ZR-a) dakle, najkasnije do 3. prosinca 1996. godine. Kako poslodavac to nije učinio, tužitelj je trebao u daljnjem roku od 15. dana podnijeti tužbu, dakle najkasnije do 18. prosinca 1996. što nije učinio, već je tužbu podnio tek 8. siječnja 1997. godine.

Revizijski razlozi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani, jer se iz tih razloga revizija ne može podnijeti (čl. 385. st. 3. ZPP-a), a revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revident nisu ostvareni.

Za pravilno presuđenje spora mjerodavna je prva odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. listopada 1996., koju je tužitelj primio 04. studenoga 1996. godine. Naime, samo protiv te odluke tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava 18. studenoga 1996. (list 9 spisa).

Protiv dopunske odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. 11. 1996., koja je tužitelju uručena istoga dana, kao i protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 03. prosinca 1996., tužitelj nije podnosio nikakva pravna sredstva, pogotovo ne zahtjeve za zaštitu prava nadležnom tijelu poslodavca.

Odredbom čl. 126. st. 2. ZR-a propisano je da zaposlenik može pred nadležnim sudom enih prava ako poslodavac ne udovolji njegovom zahtjevu u roku zahtijevati zaštitu povrijeđ

od 15 dana od dana dostave zahtjeva, odnosno odbije njegov zahtjev, ali najkasnije u daljnjem roku od 15 dana. Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je rok od 15 dana u kojem je poslodavac mogao odgovoriti na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava istekao 03. prosinca 1996. pa je u idućih 15 dana tužitelj mogao podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Budući da je tužitelj podnio tužbu tek 08. siječnja 1997., njegova je tužba prekasno podnijeta, pa su je sudovi s pravom odbacili.

Neosnovane su tvrdnje revidenta da rokove za podnošenje tužbe treba računati od uručenja zadnje odluke o otkazu ugovora o radu i to od 31. prosinca 1996. kada mu je uručena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, jer protiv te odluke, kao ni protiv dopunske odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 1996., tužitelj nije poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu svojih prava, pa stoga nije ni ovlašten tužbom pobijati takove odluke.

Bespredmetni su stoga revizijski razlozi o nemogućnosti otkaza u vrijeme bolovanja tužitelja, jer da je bolovanje započeo 27. studenog 1996., a odluka o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu donijeta je mjesec dana ranije tj. 26. listopada 1996. godine.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revident, kao ni oni na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i pravilne primjene materijalnog prava, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. travnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.