Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-167/1993-3 Generato dall'IA

Supreme Court increases suspended sentence from 10 months to 1 year due to crime severity and danger level.

Numero d'incarto I Kž-167/1993-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially overturned a first-instance judgment against a 20-year-old soldier convicted of traffic-related offenses during wartime. While the defendant argued for acquittal based on factual errors and police conduct, the court upheld the conviction and the original suspended sentence. However, the court increased the suspended prison term from ten months to one year and extended the probation period to three years, rejecting the prosecutor's request for immediate execution.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 161. st. 4. KZH; čl. 374., 377. st. 1. ZKP: The Supreme Court may increase the severity of a suspended sentence on appeal if the gravity of the crime, the level of danger posed, and the consequences warrant a harsher penalty, even if the defendant remains non-custodial.

Parole chiave

Generato dall'IA
suspended sentence traffic offense wartime conditions probation period criminal appeal severity of crime war crimes

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 161. st. 4. KZH
za krivično djelo zbog kojeg je oglašen krivim, uz prihvaćanje po prvostepenom sudu izrečene uvjetne osude, po čl. 161. st. 4. KZH (ranije čl.
čl. 168. st. 4. KZH
djela iz čl. 168. st. 4. KZH u vezi čl.
čl. 51. OKZRH
čl. 52. st. 1. OKZRH
i čl. 52. st. 1. OKZRH izrečena uvjetna osuda i po čl.
čl. 98. ZKP
Temeljem čl. 98. ZKP optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka u paušalnom iznosu od 5.000 HRD, te na platež troškova vještačenja u iznosu od 22.000 HRD.
čl. 374. ZKP
Zbog svih izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci, temeljem čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP (N.N. broj 34/93).
čl. 377. st. 1. ZKP

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 167/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Zmajević mr. Branka, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D.D. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. u vezi čl. 163. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja i optuženika, podnesenim protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 3. veljače 1993. K 234/92, u sjednici održanoj 26. svibnja 1993.g., saslušavši zamjenika Javnog tužitelja Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijana presuda u odluci o krivičnoj sankciji, te se opt. D.D. za krivično djelo zbog kojeg je oglašen krivim, uz prihvaćanje po prvostepenom sudu izrečene uvjetne osude, po čl. 161. st. 4. KZH (ranije čl. 168. st. 4.) utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo krivično djelo.

II. Odbija se žalba opt. D.D. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom opt. D.D. je oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 4. KZH u vezi čl. 163. st. 1. i 3. KZH, sada čl. 161. st. 4. u svezi sa čl. 156. st. 1. i 3. KZRH (N.N. broj 32/93), te mu je po čl. 51. i čl. 52. st. 1. OKZRH izrečena uvjetna osuda i po čl. 168. st. 4. KZH utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja se neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

Temeljem čl. 98. ZKP optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka u paušalnom iznosu od 5.000 HRD, te na platež troškova vještačenja u iznosu od 22.000 HRD.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe vojni tužitelj i opt. D.D..

Vojni tužitelj se žali zbog odluke o krivičnoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora.

Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te izrečene krivične sankcije i predlaže da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe, odnosno da ga se oslobodi kazne, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a zahtijevao je i obavijest o sjednici vijeća.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio da se uvaži žalba vojnog tužitelja u smislu žalbenog prijedloga, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Temeljem čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, jer je citiranim propisom određeno da se odredbe Zakona o krivičnom postupku o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća ne primjenjuju (Narodne novine br. 73 od 31. prosinca 1991. i br. 25 od 29. travnja 1992.).

Žalba vojnog tužitelja je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Neosnovano se ističe u žalbi optuženika da je činjenično stanje u ovom krivičnom predmetu pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Prvostepeni sud je na temelju savjesne i brižljive analize svih provedenih dokaza s pravom zaključio da je optuženik kritične zgode, ne pridržavajući se prometnih propisa, jer je upravljao osobnim automobilom djelomično lijevom stranom ceste i prevelikom brzinom, unatoč toga što je zbog ratnih uvjeta vozio bez svjetala, upravo uslijed takve njegove vožnje prednjim dijelom svog vozila udario u automobil kojim je iz suprotnog smjera upravljao ošt. M.D. i time tako ugrozio javni promet da je doveo u opasnost život ljudi, pa je uslijed toga došlo do smrti ošt. M.D., a takvo ponašanje optuženika je ispravno i pravno označio kao kriv. djelo iz čl. 168. st. 4. u vezi čl. 163. st. 1. i 3.KZH, sada čl. 161. st. 4, u svezi sa čl. 156. st. 1. i 3. KZRH. Razlozi koje je dao prvostepeni sud za svoje utvrđenje logični su i uvjerljivi, te potkrijepljeni materijalnim tragovima i nalazom i mišljenjem prometnog vještaka ing. Č.M.. Stoga optuženik svojim žalbenim prigovorima kako nije utvrđen uzrok nezgode i kako njegova vožnja nije u uzročnoj vezi s nastalom posljedicom ne mogu dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostepenog suda o krivičnoj odgovornosti optuženika.

Bez ikakvih osnovanih argumenata osporava optuženik brzinu kretanja svog automobila, kada iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Č.M. proizlazi da je na temelju intenziteta oštećenja optuženikovog i oštećenikovog vozila izračunata u zbroju brzina tih vozila i to oko 110 km/h, time da na vozilo optuženika otpada približno oko 70 km/h, a na vozilo oštećenika oko 40 km/h.

Također potpuno neosnovano prigovara optuženik da iz njegovog vozila nije došlo do istjecanja tekućine - ulja, kada su na licu mjesta pronađeni takvi tragovi i iz njegovog vozila, kako je to vidljivo iz fotodokumentacije - slike 1, 2, 4 i 5, a upravo na temelju traga istjecanja tekućine iz vozila prometni vještak je našao da je optuženik u času nezgode upravljao svojim vozilom za oko 65 cm od središnje linije na svojoj lijevoj strani ceste, a oštećenik koji je nailazio iz suprotnog smjera za oko 10 cm.

Nemaju opravdanja ni primjedbe optuženika u odnosu na valjanost radnji koje su obavili djelatnici Policijske uprave Karlovac, obzirom na ratne uvjete u vrijeme prometne nezgode na tom području, a zbog čega je istražni sudac u dogovoru s Okružnim javnim tužiteljem odlučio da zbog opasnosti ne izlazi na lice

I Kž 167/93

mjesta, već da prometna patrola iz Policijske uprave Karlovac i kriminalistički tehničar obave potrebne radnje, a što su ovi i učinili.

Niti okolnost što je i oštećenik upravljao svojim vozilom za oko 10 cm od središnje linije na svojoj lijevoj strani ceste i pod utjecajem alkohola, ne može isključiti optuženika od njegove krivične odgovornosti, jer optuženik odgovara za svoje postupanje, a koje je nedvojbeno utvrđeno u toku provedenog postupka, a prvostepeni sud je uzeo u obzir doprinos oštećenika, kako to proizlazi iz razloga pobijane presude.

Nema osnova niti prijedlog optuženika za obnavljanje prometnog vještačenja, jer su u provedenom vještačenju uzeti u obzir svi relevantni i dostupni podaci i elementi potrebni za izradu vještačkog nalaza i mišljenja, a također nema nikakve potrebe za provođenjem nekih drugih dokaza - (rekonstrukcija, pregled optuženikovog automobila) jer je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno. Neosnovana je stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Osnovana je žalba vojnog tužitelja zbog izrečene krivične sankcije.

Uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti od kojih zavisi izricanje krivične sankcije -optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio mlađa punoljetna osoba (20 godina), zatim njegov raniji život i dosadašnju neosuđivanost, sudjelovanje od početka rata u HV gdje se i danas nalazi, nadalje da je do ovog događaja bio primjerenog ponašanja, zatim da se djelo dogodilo u neposrednoj blizini prve linije fronte, kao i doprinos oštećenika, ovaj sud ipak nalazi, imajući u vidu težinu počinjenog djela, jakost ugrožavanja i nastupjelu posljedicu, da će svrha izricanja krivičnih sankcija biti postignuta izricanjem uvjetne osude - utoliko nije u pravu vojni tužitelj kada predlaže izricanje kazne zatvora, ali s utvrđenom većom kaznom zatvora i to u trajanju od jedne godine i duljim rokom kušnje u trajanju od tri godine. Po ocjeni ovog suda ova i ovakva krivična sankcija po mjeri i vrsti adekvatna je težini djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika.

Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o krivičnoj sankciji.

Zbog svih izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci, temeljem čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP (N.N. broj 34/93).

U Zagrebu, 26. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Drakulić Milena v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)