Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž-1825/2013-3 Generato dall'IA

Croatian court dismisses appeal against enforcement of credit contract due to statute of limitations defense failure.

Numero d'incarto Gž-1825/2013-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The County Court in Vukovar dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment ordering the enforcement of a credit contract. The plaintiff argued that the debt was extinguished by the statute of limitations because the insured had paid the bank in 2004, creating a regressive claim that expired within three years. The court rejected this, finding that the statute of limitations for such claims was ten years, rendering the enforcement request inadmissible. Consequently, the lower court's decision upholding the enforcement was confirmed.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 379. st. 1. ZOO; čl. 233. st. 1. ZOO: The statute of limitations for a regressive claim arising from an insurance contract is ten years, not the shorter period applicable to general obligations, thereby validating the enforcement of a debt paid by the insured.

Parole chiave

Generato dall'IA
statute of limitations regressive claim insurance contract enforcement proceedings credit contract statute of limitations period enforcement order

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo



Broj:Gž-1825/13-3

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Stjepana Margića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branislava Dimitrijevića, kao sudca izvjestitelja i Vesne Vrkić-Perak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JU iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tužene "Croatia" osiguranje d.d. Zagreb, Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, zastupanog po punomoćniku Ivanu Zoriću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti ovrhe, a odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-306/13 od 12. srpnja 2013. godine, na sjednici vijeća od 12. prosinca 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-306/13 od 12. srpnja 2013. godine, p o t v r đ u j e.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suđeno je:

I "Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-451/10 od 17. veljače 2010. godine, te se ovršni postupak obustavlja.

Nalaže se tuženiku "Croatia" osiguranje d.d. Zagreb Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb Miramarska 22 da naknadi parnične troškove tužiteljici JU iz [adresa] u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da plati tuženiku "Croatia" osiguranje d.d. Zagreb Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb parnične troškove u sveukupnom iznosu od 4.062,50 kn u roku od 15 dana."

Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv presude, pozivajući se na sve razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11. – u nastavku teksta: ZPP).

Žalbom osporava stajalište prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva, posebno ističući da su navodi u obrazloženju stajališta prvostupanjskog suda paušalni, da sud nije valjano cijenio izvedene dokaze niti tužiteljičin prigovor zastare, da je tužiteljica bila sudužnik u ugovoru o kreditu, da je tuženik isplatio banci 01. srpnja 2004. godine novčani iznos temeljem ugovora o osiguranju, pa je po tužiteljici tražbina eventualno dospjela 01. srpnja 2004. godine, odnosno 02. srpnja 2004. godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima koji je u to vrijeme bio na snazi i koji je normirao trogodišnji rok zastare, ukoliko bi se radilo o regresnom potraživanju, a petogodišnji rok kao opći zastarni rok, da tužiteljica nije u nikakvom poslovnom odnosu s tuženikom, da nije razvidno koje je materijalno pravo primijenjeno u trenutku kada je zaključen ugovor o kreditu između tužiteljice i banke ili u trenutku kada je podnesen prijedlog za ovrhu.

Cijeneći žalbene razloge ostvarenima, tužiteljica žalbom predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem kao osnovanog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužiteljice, ovaj sud kao drugostupanjski smatra kako ta odluka nije imala nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati u postupku po pravnom lijeku, da njome nisu povrijeđene odredbe o postupku na koje ovaj sud mora paziti po službenoj dužnosti, niti odredbe materijalnog prava koje se imalo primijeniti.

Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, u postupku pred prvostupanjskim sudom, a prema ocjeni ovog suda kao drugostupanjskog, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u tom postupku temeljem izvedenih dokaza po procesnopravnoj inicijativi stranaka i njihove valjane ocjene, kako pojedinačno tako i u svojoj ukupnosti, utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na takvo utvrđeno činjenično stanje sud primijenio odgovarajuće materijalno pravo.

Odlučujući o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, a polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda, valjano zaključuje i obrazlaže svoje pravno stajalište, smatrajući utvrđenima pravne činjenice, da je rješenje o ovrsi broj: Ovr-541/10 od 17. veljače 2010. godine doneseno na temelju ovršne isprave, tj., ugovora o kreditu zaključenog između tuženika s jedne strane te OU i JU s druge strane, da je tuženik temeljem međusobnog ugovora o osiguranju, tj. reosiguranju isplatio novčani iznos duga od 59.516,60kn i to dana 01. srpnja 2004. godine, i time stekao pravo regresa, da je na ugovoru otisnuta potvrda ovršnosti javnog bilježnika, da je prema potvrdi o izvršnosti na poleđini stranice 4 navedenog ugovora o kreditu izričito navedeno da je javnobilježnički akt ovršan 07. siječnja 2004. godine, da je prijedlog za ovrhu na mirovini tužiteljice kao ovršenika podnesen 15. veljače 2010. godine, a rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem: Ovr-541/10 sud donio 17. veljače 2010. godine, da se radi o tražbini koja je utvrđena javnobilježničkim aktom, tj. pred nadležnim organom, da je time ostvarena zakonska pretpostavka iz odredbe članka 379. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – u nastavku teksta: ZOO), koja odredba je identična s odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima(NN, broj: 35/05. i 41/08. - nastavno ZOO), da je u tom slučaju rok zastarjelosti 10 godina čak i kada su u pitanju tražbine za koje zakon predviđa kraći rok zastare, iz čega proizlazi pravno opravdan zaključak o neosnovanosti ovako činjenično i pravno koncipiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, što je stvar diskrecijske ocjene suda, u primjeni prava, na temelju činjenica koje su glede toga bile predmetom utvrđivanja raspravljanjem u postupku.

Žalbeni navodi tužiteljice, prema ocjeni drugostupanjskog suda, a pri ovakvom činjeničnom stanju, nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (članak 375. stavak 1. i 5. ZPP-a) jer se odnose na činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja raspravljanjem, rezultat su pravno neprihvatljivog tumačenja u primjeni materijalnog prava na spornu pravnu stvar, pa stoga ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano moglo dovesti u sumnju zakonitost ovakvog stajališta prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koje kao svoje prihvaća i drugostupanjski sud.

Temeljem izloženog odlučeno je kao u izreci (članak 368. ZPP-a).

Vukovar, 12. prosinca 2013.

Predsjednik vijeća:

Stjepan Margić,v.r.