Supreme Court allows appeal, quashing lower court for failing to define overtime work facts.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court accepted the appeal against the final judgment of the County Court, quashing both the District and County Court decisions. The lower courts had ruled in favor of the plaintiff for overtime pay based on a daily pass and an official report claiming 24 hours of work, without examining the actual nature of the work. The Court held that accepting a daily pass or an official report as proof of overtime is insufficient, as these documents do not define the specific circumstances required to establish overtime status. Consequently, the case was remanded to the first instance court to determine the factual basis of the work performed.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o radu; Zakon o unutarnjim poslovima; Zakon o policiji; Kolektivni ugovor; Čl. 392. ZPP; Čl. 395. st. 2. ZPP: A daily pass or an official report of 'extraordinary hours' alone cannot prove the existence of overtime work; the court must independently verify the specific circumstances, force majeure, and exceptional nature of the work to define its character.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 753/09-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz K., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-832/08-2 od 4. lipnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1183/04-24 od 8. siječnja 2008., u sjednici održanoj 17. studenog 2009.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P- 1183/04-24 od 8. siječnja 2008. i presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-832/08-2 od 4. lipnja 2008. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime dodatka na plaću netto iznos od ukupno 104.2999,41 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose i sa tijekom, sve pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude.
Istom je odlukom naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.820,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica u kojoj se poziva na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Traži i troškove revizije.
U odgovoru na reviziju tužitelj se reviziji usprotivio smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije.
Revizija je osnovana.
Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razlog.
Ispitujući na takav način pobijanu presudu, nalazi se da je u njenom donošenju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu uvećane plaće s naslova prekovremenog rada i rada subotom, nedjeljom, blagdanom i praznikom za vremensko razdoblje od 1999. do 31. prosinca 2003.
Sporno je u ovom postupku da li se rad kroz navedeno razdoblje ima smatrati prekovremenim radom za koji bi tužitelj imao pravo na uvećanje plaće.
Prvostupanjski sud polazi od toga da tužitelj ima pravo uvećane plaće s osnove prekovremenog rada kroz navedeno razdoblje, za sate prikazane obračunom tuženice pod rubrikom „izvanredni sati“, za rad od 24 sata dnevno, jer da nijedan propis važeći kroz navedeno vrijeme, a ni Kolektivni ugovor, ne isključuje pravo na uvećanu plaću za osobe s radnim mjestom kao što je tužiteljevo i po navedenim osnovama.
Drugostupanjski sud, kada odbija žalbu tuženice, prihvaća u svemu zaključke prvostupanjskog suda.
I ovaj revizijski sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da osobe na radnom mjestu ovlaštene službene osobe koje su pripadnici službene policije, kao što je to bio tužitelj, imaju pravo na ostvarenje prava na povećanu plaću za prekovremeni rad, te rad subotom, nedjeljom, blagdanom i praznikom.
Da je tome tako proizlazi iz odredbi zakona i Kolektivnih ugovora koji su bili u primjeni kroz razdoblje za koje tužitelj traži isplatu, a to su odredbe Zakona o radu (čl. 33. – ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 142/03 – dalje ZR) , Zakon o unutarnjim poslovima (čl. 59. st. 1. i čl. 100. - "Narodne novine" broj 29/91, 73/91, 19/92, 33/92, 76/94, 161/98 i 53/00), Zakona o policiji (čl. 92. st. 3. - "Narodne novine" broj 129/00), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u primjeni od 1. travnja 1998. ("Narodne novine" broj 25/96 i 46/96 – dalje KU/98 – čl. 65. st. 1.), kao i onog u primjeni od 1. travnja 2000. (čl. 66. st. 3. i 4. - ("Narodne novine" broj 42/00 – dalje KU/00), kao i Kolektivnog ugovora u primjeni od 1. siječnja 2002. (čl. 39. st. 1. - "Narodne novine" broj 3/02 i 45/02 – dalje KU/02).
Međutim, u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu raspravili činjenicu je li rad tužitelja kroz navedeno razdoblje imao karakter prekovremenog rada, a slijedom određenja gore navedenih odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora kojima se propisuje što se smatra prekovremenim radom.
Naime, za definiranje pojma prekovremenog rada prema navedenim odredbama zakona i propisa prethodno spomenutih, proizlazi da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Suprotno tome, prekovremenim radom ne može se smatrati stalni rad.
Naime, prvostupanjski sud, a što prihvaća i drugostupanjski sud, osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu s osnove prekovremenog rada vezuje uz izvještaj tuženice o vođenju evidencije o „izvanrednim satima“ za tužitelja, prikazanih kao rad od 24 sata dnevno, dok je tužitelj radio na terenu kroz utuženo razdoblje. Sudovi utvrđuju da je kroz to razdoblje tužitelj primao i dnevnicu u punom, tj. 100%-tnom iznosu.
S tim u svezi valja reći da primitak dnevnice, sam po sebi, ne potvrđuje ali niti isključuje pravo na isplatu s osnove prekovremenog rada. Pravo na isplatu dnevnice osoba ima za službeni put, a njezina se visina određuje prema vremenu provedenim izvan mjesta rada. To međutim može, pored ostalog, samo pomoći u prosudbi karaktera rada kojeg je tužitelj obavljao za tuženicu kroz utuženo razdoblje. Niti izvješće iz Registra službenih poslova glede pisanih „izvanrednih sati“ od 24 sata dnevno za tužitelja, ne može biti potvrda da se na strani tužitelja radilo o prekovremenom radu, pogotovo ne za rad od 24 sata dnevno, što nije niti životno prihvatljivo.
Potrebno je stoga da sud utvrdi činjenice koje su nužne za definiranje karaktera rada tužitelja kroz utuženo razdoblje, s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova. O tome ovisi da li i po kojoj osnovi, te u kojoj visini bi tužitelj imao pravo na uvećanu plaću za rad kroz navedeno razdoblje.
Valjalo je stoga prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 17. studenog 2009.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.