Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to missing legal question and value threshold.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by four plaintiffs against a second-instance judgment regarding unpaid salary differences. The court ruled that the appeal was inadmissible because the disputed amount for each plaintiff did not exceed the 200,000 Kuna threshold for standard appeals and the plaintiffs failed to identify a specific legal question of general importance. Consequently, the court applied the statutory provisions requiring a defined legal issue and reasoning to permit a review under the Civil Procedure Act.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 1. ZPP; čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 392.b. st. 2. ZPP: An appeal is inadmissible if the disputed value falls below the statutory threshold and the appellant fails to specify a legal question of general importance with supporting reasons.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Revr 6/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja S. T. iz D. A., II. tužitelja Z. B. iz S. P., III. tužitelja Z. D. iz S. B., IV. tužitelja D. V. iz D. A., V. tužiteljice M. M. iz D. A., i VI. tužiteljice S. Lj. iz D. A., svi zastupani po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u odvjetničkom društvu Ž. R. i kolege iz S. B., protiv tuženika P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. iz Z., radi naknade štete i isplate plaće, odlučujući o reviziji I., II., IV. i V. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gžx-71/13-2 od 26. rujna 2013., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-713/09-12 od 9. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2014.
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija I., II., IV. i V. tužitelja kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno i riješeno:
I. 1. Nalaže se tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. da tužitelju S. T. na ime neisplaćene razlike plaće za mjesec kolovoz, rujan i sedam dana mjeseca listopada 2003. isplati kako slijedi:
– za kolovoz 2003. iznos od 1.140,24 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– za rujan 2003. iznos od 559,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– za listopad 2003. iznos od 174,41 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– 2. Nalaže se tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. da tužitelju Z. B. na ime razlike plaće za mjesec kolovoz, rujan i sedam dana mjeseca listopada 2003. isplati kako slijedi:
– za kolovoz 2003. iznos od 1.851,45 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– za rujan 2003. iznos od 1.286,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– za listopad 2003. iznos od 328,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– 3. Nalaže se tuženiku P.-p.i., T. p. Z. d.o.o. da tužitelju D. V. na ime razlike plaće za mjesec kolovoz 2003. isplati iznos od 1.557,34 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– 4. Nalaže se tuženiku P.-p.i., T. p. Z. d.o.o. da tužiteljici M. M. na ime razlike plaće za mjesec kolovoz, rujan i sedam dana mjeseca listopada 2003. isplati kako slijedi:
– za kolovoz 2003. iznos od 2.078,70 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– za rujan 2003. iznos od 459,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
– za listopad 2003. iznos od 36,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,
sve u roku od 8 dana.
II. Odbijaju se tužitelji S. T., Z. B., D. V. i M. M. s tužbenim zahtjevima koji glase:
„Tuženik P.-p.i., T. p. Z. d.o.o. dužan je tužitelju S. T. na ime neisplaćenih plaća za dio listopada i dio studenog 2003. isplatiti kako slijedi:
- za listopad 2003. iznos od 2.533,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. studenog 2003. do isplate
- za razdoblje od 1. do 17. studenog 2003. iznos od 1.650,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. studenog 2003. do isplate.
Nalaže se tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. da tužitelju S. T. na ime naknade štete isplati iznos od 33.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi od 15% godišnje.
Tuženik P.-p.i., T. p. Z. d.o.o. dužan je tužitelju Z. B. na ime neisplaćenih plaća za dio listopada, studeni i prosinac 2003. te siječanj, veljaču i ožujak 2004. isplatiti kako slijedi:
- za listopad 2003. iznos od 2.530,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. studenog 2003. do isplate
- za studeni 2003. iznos od 3.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. prosinca 2003. do isplate,
- za prosinac 2003. iznos od 3.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. siječnja 2004. do isplate,
- za siječanj 2004. iznos od 3.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. veljače 2004. do isplate,
- za veljaču 2004. iznos od 3.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. ožujka 2004. do isplate,
- za ožujak 2004. iznos od 3.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. travnja 2004. do isplate,
Nalaže se tuženiku P.-p.i., T. p. Z. d.o.o. da tužitelju Z. B. na ime naknade štete isplati iznos od 16.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi od 15% godišnje.
Tuženik P.-p.i., T. p. Z. d.o.o. dužan je tužitelju D. V. na ime neisplaćenih plaća za dio listopada 2003. te na ime naknade za godišnji odmor u 2003. godini isplatiti kako slijedi:
- za listopad 2003. iznos od 1.662,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. studenog 2003. do isplate
- na ime naknade za godišnji odmor u 2003. iznos od 2.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. do isplate po stopi od 15% godišnje. Nalaže se tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. da tužitelju D. V. na ime naknade štete isplati iznos od 13.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi od 15% godišnje.
Tuženik P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. dužan je tužiteljici M. M. na ime neisplaćenih plaća za dio listopada, studeni i prosinac 2003. te siječanj, veljaču i ožujak 2004. isplatiti kako slijedi:
- za listopad 2003. iznos od 2.453,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. studenog 2003. do isplate
- za studeni 2003. iznos od 3.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. prosinca 2003. do isplate,
- za prosinac 2003. iznos od 3.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. siječnja 2004. do isplate,
- za siječanj 2004. iznos od 3.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. veljače 2004. do isplate,
- za veljaču 2004. iznos od 3.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. ožujka 2004. do isplate,
- za ožujak 2004. iznos od 3.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje počevši od 15. travnja 2004. do isplate,
Nalaže se tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. da tužiteljici M. M. na ime naknade štete isplati iznos od 32.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi od 15% godišnje.
III. Nalaže se tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. da tužiteljici S. Lj. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.138,70 kn u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. da tužitelju Z. D. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.591,81 kn u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tužiteljima S. T., Z. B., D. V. i M. M. da tuženiku P.-p. i., T. p. Z. d.o.o. naknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.281,69 kn i to tužitelj S. T. u iznosu od 1.096,53 kn, tužitelj Z. B. u iznosu od 1.096,53 kn, tužitelj D. V. u iznosu od 574,37 kn i tužiteljica M. M. u iznosu od 1.514,26 kn u roku od 8 dana.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli I., II., IV. i V. tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) radi pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1., toč. 3. ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu tako da se uvaži žalba tužitelja te preinačiti prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz naknadu parničnog i revizijskog troška.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.
U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora u odnosu na tužitelja S. T. je iznos 37.183,00 kn, u odnosu na tužitelja Z. B. je iznos 35.530,00 kn, u odnosu na tužitelja D. V. je iznos 18.162,98 kn, a u odnosu na tužiteljicu M. M. je iznos 50.453,34 kn pa kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude za svakog pojedinog tužitelja ne prelazi iznos 200.000,00 kn, to nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1.toč.1. ZPP (tzv. redovna revizija). Također valja navesti da predmet spora u pobijanoj presudi nije postojanje ugovora o radu, prestanku radnog odnosa ili utvrđenje postojanja radnog odnosa iz čl. 382. st. 1 toč. 2 ZPP, već isplata razlike plaće, naknada za korištenje godišnjeg odmora i naknada štete, pa stoga nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1.toč. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema izričitoj odredbi st. 3. čl. 382. ZPP, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži sljedeće pretpostavke: da je određeno postavljeno pravno pitanje uz određeno navođenje propisa, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih sastavnica, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
U konkretnom slučaju revident nije naznačio određeno pravno pitanje niti razloge zašto bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već je samo iznio analizu utvrđenja nižestupanjskih sudova te je zaključio da je drugostupanjski sud donio nepravilnu odluku.
Budući da predmetna revizija ne sadrži pravno pitanje pa s tim u vezi ne može imati ni razloge zbog kojih se smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ista ne sadrži pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, koje je revident bio dužan navesti kako bi se ocijenila dopuštenost revizije.
Stoga je reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. siječnja 2014.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.