Supreme Court dismisses appeal on civil damages for destroyed home due to expiration of limitation period.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a lower court judgment denying civil damages for a destroyed home. The lower courts ruled that the five-year limitation period for the claim had expired, rejecting the argument that the crime of war had extended this period. The Supreme Court agreed, holding that since no criminal proceedings were initiated against a specific perpetrator, the special limitation rules for crimes could not apply, and the general limitation period had already run out before the dispute was filed.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 376. st. 2. ZOO; čl. 377. st. 1. ZOO: When criminal proceedings have not been initiated against a specific perpetrator, the special limitation period for claims arising from a crime cannot be applied, and the general limitation period governs the statute of limitations.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 753/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. J. R. iz G., i 2. D. R. iz G., koje zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik iz R., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž- 445/08 od 26. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P- 29/07 od 30. lipnja 2008., u sjednici održanoj 23. veljače 2011.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Tužena Republika Hrvatska dužna je isplatiti tužiteljima iznos od 1.825,000,00 kn (milijun osamstodvadesetpettisuća kuna) s zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana utuženja do isplate kao i nadoknaditi troškove spora s zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate kao i nadoknaditi troškove spora s zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 37.000,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da usvoji žalbu i ukine prvostupanjsku presudu te uputi predmet na prvostupanjsko suđenje ili podredno ukine presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje po žalbi pred novim drugostupanjskim vijećem.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Postupajući u smislu prethodno citirane odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti.
Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja, kojim potražuju naknadu štete na ime uništene obiteljske kuće krajem jeseni 1991.
Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenih činjenica da je obiteljska kuća tužitelja uništena negdje u jesen 1991. (nije točno utvrđen datum te štete), te da je tužba za naknadu štete podnesena 31. siječnja 2007., zaključuju da je od jeseni 1991. pa do podnošenja predmetne tužbe 31. siječnja 2007. istekao petogodišnji objektivni rok zastare tražbine, koji počinje teći od dana nastupanja štetnih posljedica (čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje ZOO) prihvaćajući prigovor zastare osnovano odbijaju tužbeni zahtjev.
Osporavajući zakonitost nižestupanjskih presuda tužitelji i u reviziji i dalje ustraju u tvrdnji da se u konkretnom slučaju pitanje zastare treba procjenjivati na temelju odredbe čl. 377. ZOO, smatrajući da je rušenje kuće tužitelja posljedica kaznenog dijela ratnog zločina.
Prema odredbi čl. 377. st. 1. ZOO, kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.
Međutim, vezano za konkretni štetni događaj, a jer kazneni postupak nije pokrenut, ni vođen, niti je poznat počinitelj odnosno osoba odgovorna za rušenje kuće tužitelja (revidenti i ne tvrdne suprotno, već navode da su podnijeli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja) pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili primjenu odredbu čl. 377. st. 1. ZOO, kod ocjene istaknutog prigovora zastare, te zastaru procjenjivali primjenom odredbe čl. 376. st. 2. ZOO. Naime, odredbu čl. 377. ZOO moguće je primijeniti samo u situaciji kada je kazneni postupak bio pokrenut, pa zbog određenih objektivnih razloga nije dovršen (npr. okrivljenik umro tijekom kaznenog postupka). U situaciji, kada kazneni postupak uopće nije pokrenut, niti je poznata osoba protiv koje bi se taj postupak mogao pokrenuti, isključena je primjena odredbe čl. 377. ZOO za procjenu osnovanosti prigovora zastare potraživanja. Naime, nije moguće u postupku naknade štete kao što je ovaj, kao prethodno pitanje utvrđivati postojanje kaznene odgovornosti nepoznate osobe. Kazneni postupak i kaznena odgovornost su strogo individualizirani i vezuju se uz postojanje konkretne osobe, što znači da se ni kazneni postupak ne može voditi, a niti kaznena odgovornost utvrditi „in apstracto“.
Obzirom na izloženo, činjenica da su tužitelji podnijeli 31. ožujka 2005. godine kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, nije od bilo kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
U odnosu na revizijski navod da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 6. srpnja 2005. sukladno odredbi čl. 186. a. st. 1. ZPP došlo do prekida zastare sukladno odredbi st. 2. istog članka, valja dogovoriti da podnošenjem takvog zahtjeva sukladno odredbi čl. 186. a. st. 3., a ne st. 2. na koji se pozivaju tužitelji dolazi do zastoja, a ne prekida zastarijevanja, međutim, kako je u konkretnom slučaju zastara sukladno odredbi čl. 376. st. 2. ZOO nastupila prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, niti ovaj revizijski navod nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
Obzirom na izloženo, neosnovano tužitelji ističu revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 23. veljače 2011.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.