Appeal court reversed first instance ruling due to failure of plaintiff to prove 40-year possession of disputed land.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe appeal court reversed the first instance judgment, dismissing the plaintiff's claim to sole ownership of the disputed land parcels. The court found that the plaintiff failed to meet the burden of proof regarding continuous possession for 40 years prior to April 6, 1941, as required by the law on property rights acquired through unauthorized occupation. Consequently, the lower court's finding of ownership was corrected, and the plaintiff was ordered to pay the defendant's litigation costs.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku; A party claiming ownership based on long-term possession must prove uninterrupted possession for the statutory period; failure to provide sufficient evidence results in dismissal of the ownership claim.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gžp-882/2012-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Amare Trgo kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Vesne Kuzmičić kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice M. P. iz K., koju zastupa punomoćnik V. D. odvjetnik u S., protiv tuženika Grad S., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17.veljače 2011. pod poslovnim brojem I P -1464/08, u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2013.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 17.veljače 2011. godine pod poslovnim brojem I P – 1464/08 na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 866/33 (kat.čest.700) i čest. zem. 866/222 (kat.čest.702), Z.U. 204, K.O. S., pa je dužan tuženik u roku od 15 dana ispustiti tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva označenih nekretnina na ime tužitelja, uz istodoban izbris prava vlasništva označenih nekretnina sa imena pravnog prednika tuženika Odlomak Općine S., jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupanja utvrđeno je da je tužiteljica isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 866/33 ( kat.čest. 700) i čest. zem. 866 /222 (kat.čest. 702) Z.U. 204 K.O. S. te da je tuženik dužan u roku od 15 dana ispustiti tuženiku tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva označenih nekretnina na ime tužitelja uz istodoban izbris prava vlasništva označenih nekretnina sa imena pravnih prednika tu,ženika odlomak Općine S. jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.
Nadalje je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade parničnog troška isplati iznos u visini 34.710,85 kuna.
Žalbu protiv ove presude podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da pobijana presuda bude preinačena i odbijen zahtjev tužitelja uz osudu tužitelja na snašanje troškova spora, podredno da pobijana presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91. 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje ZPP) sud prvog stupnja je žalbu tuženika dostavio na odgovor tužiteljici.
Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.
Žalba je osnovana.
Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da se utvrdi isključivom vlasnicom nekretnina označenih kao čest. zem. 866/33 (kat. čest. 700) i čest. zem. 866/222 (kat. čest. 702) sve Z.U. 204 K.O. S.
Prvostupanjski sud utvrđuje:
- da su sporne nekretnine uknjižene na ime odlomka Općine S.,
- da je nekretnina označena kao čest. zem. 866/33 nastala diobom nekadašnje čest. zem. 866/7 i to tijekom 1977. godine a da je nekretnina označena kao čest. zem. 866/222, nastala diobom od nekadašnje čest. zem. 866/3 i to tijekom 1979. godine,
- da nekretnina označena kao čest. zem. 866/33 ima površinu 255 m[2] a čest. zem. 866/222 površinu od 107 m[2] ,
- da su ove dvije nekretnine smještene "na kutu" kojeg čini pristupni put u "terminal" i južno od toga da je jadranska magistrala; po obliku zemljište da je romboid gdje je duža strana ona koja ide paralelno sa jadranskom magistralom,
- da su obje ove nekretnine zasute plodnom zemljom od kojih nekretnina označena kao čest. zem. 866/222 nije zasađena a na nekretnini označenoj kao čest. zem. 866/33 da je zasađeno 20 stabala maslina starosti 1-2 godine,
- da su na nekretnini označenoj kao čest. zem. 866/33 kao posjednici od 1973. godine upisani prednici tužiteljice L. P. pok. L. i N. P. pok. L. a od 2001. godine kao posjednik da je upisana tužiteljica; a na nekretnini označenoj kao čest. zem. 866/222 da je kao posjednik upisan tuženik,
- da predniku tužiteljice njenom pok. ocu L. P. pok. A. nije bilo priznato pravo vlasništva predmetnih nekretnina od strane Narodnog odbora Općine Ž., Komisije za uzurpacije iz 1962. godine,
-da su se prednici tužiteljice od konca 19. stoljeća nalazili u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, dakle, kroz vrijeme duže od 40 godina i to sve u razdoblju do 6. travnja 1941. te
- da su sporne nekretnine dobili u posjed od strane tadašnjih vlasnika, a sve kako bi ih koristili i obrađivali, te da su na taj način još koncem 19. stoljeća stekli pravo na posjed spornih nekretnina.
Temeljem iznesenih utvrđenja, prvostupanjski sud i u ponovljenom postupku, nakon ukidnog rješenja ovog žalbenog suda pod brojem Gž-1820/08 od 12. rujna 2008., utvrđuje da se tužiteljica preko svojih prednika nalazila u neometanom posjedu spornih nekretnina kroz vrijeme dulje od 40 godina i to u razdoblju do 6. travnja 1941., da je njen posjed spornih nekretnina bio zakonit, pošten, istinit, te da su na taj način stekli dosjelošću vlasništvo predmetnih nekretnina sve pozivom na odredbe par. 1472. i 1493. Općeg građanskog zakonika koje odredbe se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 75/91) a u vezi s odredbom iz članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08,38/09 i 153/09 - dalje: ZV). Stoga usvaja u cijelosti zahtjev tužiteljice.
Iznesenu ocjenu sud temelji na iskazu dvojice svjedoka mještana sa tog područja te iskazu brata tužiteljice i same tužiteljice u svojstvu stranke.
Ovaj žalbeni sud ne prihvaća izraženo stajalište prvostupanjskog suda iz razloga koji slijede:
Tužiteljica svoje vlasničko pravo na spornim nekretninama traži temeljem dosjedanja.
S obzirom da je od samih osnutaka nekretnina upisana kao državno vlasništvo na odjeljak Općine S., to se prvostupanjski sud valjano pozvao na pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika i to baš na pravilo paragrafa 1472. prema kojem se vlasništvo nad državnom imovinom moglo stjecati dosjelošću bez obzira što su te nekretnine bile u naravi, time da se tražilo posjedovanje kroz period od 40 godina zaključno sa 6. travnja 1941. godine.
Dakle, da bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na zemljištu koje se vodi kao društveno vlasništvo potrebno je osim pretpostavki za stjecanjem prava vlasništva: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da budu u vlasništvu – stvar u prometu te posjed određenih kvaliteta i vrijeme zakonom određeno koje mora biti dovršeno do 6. travnja 1941.
Nakon novele ZPP-a 2003. godine na strani suda više ne postoji inkvizitorno načelo odnosno dužnost suda da potpuno istinito utvrdi činjenično stanje budući je akcent stavljen upravo na postupanje stranaka u iznošenju činjeničnih tvrdnji i predlaganju dokaza u tom pravcu. U kontekstu iznesene odredbe smatra se da je neka činjenica sigurno ili izvjesno utvrđena ako nema razumne sumnje u pravilnost zaključka do kojeg sud o njenom postojanju ili nepostojanju dolazi.
Dakle, na strani tužiteljice je bio teret da dokaže da je sporne nekretnine posjedovala preko svojih pravnih prednika u razdoblju kroz 40 godina zaključno sa 6. travnja 1941.
Prema prijavnim listovima za uzurpaciju upisani posjednici na nekretninama označenim kao čest. zem. 866/3 i 866/7 od kojih su cijepanjem nastale predmetne nekretnine su treće osobe, a ne tužiteljica i njeni pravni prednici.
Isto tako, sud utvrđuje da ni tužiteljici a ni njenim prednicima nije priznato pravo vlasništva nekretnina sukladno Zakonu o uređenju imovinskim odnosa nastalim samovlasnim zauzećem (uzurpacija) zemljišta općenarodne imovine ("Narodne novine", broj 31/58) iako prema priloženim rješenjima Komisije za uzurpaciju iz 1962. godine proizlazi da bi upravo na području na kojem se nalazu sporne nekretnine osobe koje bi bile u stalnom nesmetanom posjedu na način da su obrađivale odnosno koristile zemljište za svoje potrebe prije 6. travnja 1941., bile utvrđene vlasnicima tih nekretnina. U tim postupcima sankcionirano je stanje nesmetanog posjeda, obrađivanje i korištenje nekretnina za svoje potrebe, priznanjem prava vlasništva. Međutim, sud utvrđuje da vlasništvo tužiteljici odnosno njenim pravnim prednicima temeljem spomenutog zakona i u postupku koji se temeljio na tom zakonu nije priznato.
Upravo imajući u vidu odredbe ZPP-a o teretu dokazivanja te imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica nije sa uspjehom dokazala da bi sporne nekretnine preko svojih pravnih prednika posjedovala do 6. travnja 1941., 40 godina. To sve imajući u vidu i područje na kojem se nalazi sporna nekretnina pored koje prolazi jadranska magistrala.
Zbog svega izloženog, a nakon što je ovaj žalbeni sud ocijenio da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, temeljem odredbe iz članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačena je pobijana presuda te je odlučeno kao pod točkom I. dispozitiva presude ovog žalbenog suda.
Kako je preinačena odluka o glavnoj svari koja je predmet žalbenog pobijanja to je valjalo temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka.
Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njenom umješaču nadoknaditi troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
Odluku o parničnom trošku sud donosi temeljem određenog zahtjeva stranke, bez raspravljanja sukladno odredbi članka 164. stavak 1. ZPP-a.
Kako tuženik nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška a tužiteljici s obzirom da nije uspjela sa svojim tužbenim traženjem ne pripadan pravo na naknadu parničnog troška to je o parničnom trošku odlučeno kao pod točkom II. izreke presude ovog žalbenog suda.
U Splitu 10. siječnja 2013.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Senija Ledić, v. r.