Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-183/2011-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses enforcement objection as inadmissible due to failure to specify legal issues.

Numero d'incarto Rev-183/2011-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the debtor's revision against the enforcement order as inadmissible. The debtor filed a revision claiming the lower court's decision was erroneous but failed to identify specific legal questions or provide reasons regarding the uniform application of the law. The court ruled that the revision lacked the mandatory elements required by the Civil Procedure Act to be considered valid.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. ZPP: A revision in enforcement proceedings is inadmissible if the applicant fails to specify a particular legal question and articulate reasons for its importance to the uniform application of the law.

Parole chiave

Generato dall'IA
enforcement proceedings revision inadmissibility uniform application of law civil procedure act specific legal question

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 183/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. Š. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u B., protiv ovršenika M. O. iz S., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Virovitici br. Gž-59/10 od 17. lipnja 2010. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slatini br. Ovr-414/09 od 8. travnja 2009., 14. studenoga 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija ovršenika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Virovitici br. P-516/07 od 29. travnja 2008. potvrđene presudom Županijskog suda u Virovitici br. Gž-163/09 od 23. veljače 2009., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 134.029,20 kn, na nekretninama ovršenika i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti, te njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Ujedno je sud odredio ovrhovoditelju trošak od 5.055,00 kn. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja ovršenik je izjavio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Ovršenik predlaže da se revizija prihvati i da se ukinu oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati drugom sudu prvog stupanja na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija ovršenika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavaka za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Ovršenik u konkretnom slučaju u reviziji nije naveo određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Naime, da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno, pa predmetna revizija nema niti minimum propisanih uvjeta da bi se o njoj moglo meritorno odlučivati.

Stoga je valjalo reviziju ovršenika odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 14. studenoga 2011.

Sudac:

Damir Kontrec, v.r.