Supreme Court dismisses extraordinary appeal as inadmissible due to failure to specify the legal issue clearly.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements. The appellant sought payment of insured savings and interest from the State Agency, arguing a specific legal question regarding the definition of insured savings was crucial for uniform law application. The court rejected the appeal because the appellant did not clearly identify the specific legal issue nor provide sufficient reasons demonstrating its importance for the uniform application of the law.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. i 3. ZPP: Za dopuštenost izvanredne revizije nužno je da se pravno pitanje jasno naznači, da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te da su razlozi za važnost izloženi.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 684/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz P., koga zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u M., protiv tuženika Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj XXVI Gž-3015/08-2 od 4. studenog 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9705/03 od 12. studenog 2007., dana 20. svibnja 2010.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja I. B. iz P. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj XXVI Gž-3015/08-2 od 4. studenog 2008. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-9705/03 od 12. studenog 2007. odbio je zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Zagreb, da na ime osiguranog kunskog štednog uloga isplati tužitelju B. I. iz P., iznos od kn 43.271,88 sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 23. studenoga 1999. do isplate, te da mu naknadi troškove koji nastaju u ovom sporu sa istim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj XXVI Gž-3015/08-2 od 4. studenog 2008. odbio je tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju po čl. 385. st. 2. i 385.a u vezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predložio je preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno ukinuti presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, a takav je i ovaj slučaj, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema st. 3. tog članka u tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i razložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke: 1) da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg ju se podnosi, 2) da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i 3) da su ti razlozi izloženi.
Predmet spora u ovom slučaju je isplata osiguranog štednog uloga od 43.271,88 kuna i zateznih kamata na taj iznos. Tužitelj I. B. potražuje taj iznos od Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka Zagreb jer da je kod G. b. d.d. Z. (dalje: B.) imao štedni ulog u navedenom iznosu, da je nad B. otvoren stečajni postupak, te da mu ulog nije isplaćen ni nakon proteka 180 dana od dana objave rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Zahtjev za isplatu temelji na odredbama čl. 4. i 6. Zakona o državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka („Narodne Novine“ broj 44/94, 79/98, 19/99, 35/00, 117/00, 60/04, dalje: ZADA), čl. 13. Pravilnika o osiguranju štednih uloga („Narodne Novine“ broj 65/97, 105/98) te Odluke o visini osiguranih štednih uloga („Narodne Novine“ broj 88/98).
Sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer su našli da novčana sredstva na računu tužitelja ne predstavljaju po zakonu osigurani štedni ulog.
Tužitelj je naznačio pitanje koje glasi:
„Da li se u konkretnom slučaju radi o osiguranom štednom ulogu kojeg je dužna isplatiti tužena tužitelju ili ne?“.
Po ocjeni ovog suda pitanje je neodređeno u pogledu materijalnopravne ili postupovnopravne odredbe na koju se odnosi. Pored toga nisu određeno navedeni razlozi zašto je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. ZPP/08.
S obzirom na to revizija nema potreban propisani sadržaj u smislu odredbe čl. 382. st.
2. i3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji.
Zato je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 20. svibnja 2010.
Sutkinja:
Viktorija Lovrić, v. r.