Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1366/2009-2 Generato dall'IA

Supreme Court allows revocation of will invalidity ruling due to significant expert medical opinion discrepancies and procedural violations.

Numero d'incarto Rev-1366/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court accepted the defendant's appeal, vacating the lower court judgments that declared the will invalid. The case involved conflicting expert medical opinions regarding the testator's mental capacity at the time of signing, with one expert finding her competent while another diagnosed progressive neurological conditions. The court ruled that the lower courts failed to address these significant discrepancies and violated procedural rules by rejecting additional evidence and failing to order a new expert examination.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 261. st. 2. ZPP; čl. 354. st. 1. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP: When expert opinions on a legal fact significantly diverge and cannot be reconciled, the court must order a new examination, and failure to sanction procedural violations regarding evidence constitutes grounds for revocation.

Parole chiave

Generato dall'IA
will invalidity expert medical opinion mental capacity procedural violation revocation of judgment ZPP article 261 ZPP article 354

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1366/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica C. T. iz I., P., T. i L. T. iz I., A. T., koje zastupaju punomoćnici mr. sc. R. M. i N. M. K., odvjetnici iz L., protiv tuženika F. T. iz I., D. A.-T., kojeg zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u L., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-1007/07-2 od 3. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu broj P-221/01-57 od 28. studenog 2003., u sjednici održanoj 31. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli broj Gž- 1007/07-2 od 3. studenog 2008. i presuda Općinskog suda u Labinu broj P-221/01-57 od 28. studenog 2003. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je pravno nevaljana pismena sudska oporuka koju je dana 13. svibnja 1996. u Domu za odrasle osobe u N. sačinila oporučiteljica A. P. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju troškove parničkog postupka u iznosu od 25.814,24 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže prihvaćanje revizije i ukidanje nižestupanjskih presuda.

U odgovoru na reviziju tužiteljice predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Tužbeni zahtjev na utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke pokojne A. P. od 13. svibnja 1996. tužiteljice temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

-da je ostaviteljica A. P. oporukom od 13. svibnja 1996. raspolagala svojom ostavinskom imovinom na način da je svoj suvlasnički dio nekretnina u M. koje je naslijedila iza majke ostavila nećaku F. u M.;

-da je u oporuci između ostalog navela da je bila u braku i da joj se suprug zvao I., da je umro prije nje i da nisu imali djece, da ima živog brata C., a njezina braća J., V. i G. da su umrli, a njezinog brata J. da su nadživjela djeca L. i K., V. da nije imao djece, a njezinog brata G. da su naslijedila djeca F. i J.;

-da je ostaviteljica u vrijeme sastavljanja oporuke imala živog brata C. (prvobitnog tužitelja), da su umrli brat V. i G. te sestra R., V. da nije imao nasljednika, a brata G. da su naslijedila djeca F. i J., međutim da tužiteljica nije imala brata J. već sestru R. koja je ostavila dva nasljednika i to kćeri N. i M., a u oporuci da piše da je brat J. umro, a da su ga nasljedili L. i K., a da nećak F. ne živi u M. nego u Italiji;

-da je ostaviteljica u vrijeme sastavljanja oporuke bila nesposobna za rasuđivanje što je vidljivo iz medicinske dokumentacije ostaviteljice u kojoj se navodi da je dana 27. veljače 1997. pregledom od strane psihijatra utvrđena Parkinsonova bolest, koja je uz staračku demenciju rezultirala nesposobnošću za rasuđivanje.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su činjenične tvrdnje tužbe te tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u cijelosti. Do utvrđenja o nesposobnosti ostaviteljice za sastavljanje oporuke prvostupanjski sud došao je prihvativši u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinja dr. K. R. i dr.

V. J. koji nalazi su u bitnom suglasni, a ne prihvativši nalaz i mišljenje vještaka dr. A. R. i iskaze više svjedoka koji su svi iskazivali o tome da je ostaviteljica u vrijeme sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje.

Kako proizlazi iz stanja spisa prvi nalaz i mišljenje o sposobnosti ostaviteljice za oporučno raspolaganje dala je vještakinja dr. V. J., koja je, polazeći od činjenice da je 1992. godine u zdravstvenom kartonu ostaviteljice evidentirana generalizirana ateroskleroza, a 1997. godine i Parkinskonova bolesti nastala na bazi aterosklerotski izmijenjenih krvnih žila, zaključuje da u vrijeme sastavljanja sporne oporuke pokojna ostaviteljica A. P. nije bila u stanju shvatiti značenje svojih postupaka niti je bila u stanju vladati svojom voljom.

Nakon što je tuženik prigovorio nalazu dr. V. J., kao nalazu temeljenom na nedovoljno konkretnim podacima iz zdravstvenog kartona iz kojih bi proizlazila tek teoretska mogućnost nesposobnosti pokojne A. P. za oporučno raspolaganje, poveden je dokaz vještačenjem po drugoj osobi vještaka - dr. A. R. Ovaj vještak imajući u vidu podatke iz zdravstvenog kartona ostaviteljice i iskaze osoblja socijalno-zdravstvene ustanove „S. N.“ koje je svakodnevno s njom dolazilo u kontakt i koje je redom iskazivalo o tome da je ostaviteljica bila bistra uma i sabrana ponašanja, ali da je teže i nerazgovjetno govorila zbog problema sa zubalom, te činjenice da je 27. veljače 1997., sedam mjeseci iza sastavljanja oporuke, ostaviteljica pregledana po psihijatru koji nije našao nesposobnost za rasuđivanje ni psihičke tegobe, zaključuje da je tužiteljica bila sposobna za sastavljanje oporuke.

Nalazu i mišljenu vještaka dr. A. R. prigovorio je prednik sadašnjih tužiteljica te je sud odredio vještačenje po vještakinji dr. K. R. U svom nalazu i mišljenju ova vještakinja, zbog činjenice da je kod ostaviteljice 1992. evidentirana generalizirana ateroskleroza, a da se 1997. godine klinička slika definira kao Parkinsonova bolest koja bolest se u konkretnom slučaju nastavlja na osnovu postojeće ateroskleroze, bolesti obično progredirajućeg tijeka, zaključuje da pokojna A. P. nije bila u stanju shvatiti značenje svojih postupaka niti je bila u stanju vladati svojom voljom.

Tuženik je prigovorio potonjem nalazu i mišljenju i predložio saslušanje svjedoka dr. S. M., koji je u zdravstveni karton ostaviteljice i upisao dijagnozu generalizirane ateroskleroze, te svjedoka psihijatra i zapisničara pri sastavljanju oporuke R. N., posebno s obzirom na činjenicu da u zdravstvenom kartonu nije bio upisan stupanj ateroskleroze i u čemu se je ona manifestirala. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog tuženika za provođenje tih dokaza kao i prijedlog da se pozovu vještaci radi usklađivanja njihovih nalaza i mišljenja te da se eventualno odredi novo vještačenje ako se vještaci ne mogu složiti i to uz obrazloženje da su nalazi i mišljenja vještaka dr. V. J. i dr. K. R. međusobno suglasni, a činjenično stanje da je dovoljno raspravljeno.

Prema odredbi čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP), ako se podaci više vještaka koji su podnijeli odvojeno svoje nalaze i mišljenja bitno razilaze, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

S obzirom na bitnu razliku između nalaza i mišljenja vještaka dr. A. R. i vještakinja J. i R., s obzirom na upitnu pravilnost danog mišljenja vještaka dr. V. J., o kojoj bi se moglo zaključiti na temelju odluke suda da zatraži novo vještačenje (čl. 261. st. 3. ZPP), ovdje je upravo slučaj kada je trebalo postupiti po odredbi čl. 261. st. 2. ZPP.

Kako drugostupanjski sud povodom žalbe tuženika nije sankcionirao bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjenu pred prvostupanjskim sudom i sam je učinio istu povredu.

Osnovana je i tvrdnja revidenta da je neosnovanim odbijanjem njegovih daljnjih dokaznih prijedloga, posebno s obzirom na oskudnost medicinske dokumentacije i dosad izvedene personalne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je ostaviteljica bila sposobna za rasuđivanje, koje postupanje prvostupanjskog suda nije sankcionirao drugostupanjski sud, počinjena i daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

Osnovan je stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Slijedom navedenog na temelju čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu pravog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 31. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.