Croatian Supreme Administrative Court dismissed appeal regarding firearm confiscation based on prior criminal conviction.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe High Administrative Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court's decision to confirm the confiscation of firearms. The appellant argued that the first-instance court failed to address the full scope of their claim and incorrectly applied the law regarding the definition of offenses under the Weapons Act. The court ruled that the statutory conditions for disarming were met by the appellant's prior conviction, regardless of minor discrepancies in the specific article cited in the criminal judgment.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o oružju; Zakon o upravnim sporovima: The court may disregard minor discrepancies in the specific article cited in a prior criminal judgment when determining if statutory conditions for firearm confiscation are met, provided the underlying offense falls within the scope of the relevant law.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
Poslovni broj: Usž-599/15-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice Franciske Dominković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova VI. Povjerenstva za žalbe, Z., u predmetu radi oduzimanja oružja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-3466/13 od 13. ožujka 2015., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2015.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI- 3466/13 od 13. ožujka 2015.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-213-02/12-12/99, urbroj: 690-01-13-1 od 12. srpnja 2013. i naknadu troška upravnog spora.
Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravno sudskog postupka. Tužitelj presudu osporava prvenstveno iz razloga što nije odlučeno o cjelokupnom tužbenom zahtjevu budući da je prvenstveno predlagao utvrđenje ništetnim, a tek podredno poništenje rješenja tuženika. Ističe da je tužbeni zahtjev usmjeren na osporenje valjanosti i tuženikove odluke od 11. veljače 2013. na koji se izreka osporenog rješenja uopće ne odnosi, a također i na obvezivanje tuženika na obeštećenje tužitelja koji tužbeni zahtjev je prvostupanjski sud samoinicijativno prekvalificirao u zahtjev za naknadu troškova postupka. Smatra da se bitna povreda zakonitosti tuženikovog postupanja sastoji u samovoljnoj interpretaciji odredbi Zakona o oružju, jer samom činjenicom što je osuđen presudom Prekršajnog suda u Zagrebu broj: J-3671/10 od 9. veljače 2011., nije automatizmom prestao ispunjavati uvjete propisane Zakonom o oružju. Navodi da je prvostupanjski sud izveo predložene dokaze da bi tada nedvojbeno utvrdio da je do prekršaja zbog kojeg je tužitelj osuđen došlo u stanju nužde, odnosno nužne obrane. Budući da se rješenje tuženika temelji na nemjerodavnom pravu, smatra da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ovaj propust tuženika aunulirati pozivom na tvrdnje da je riječ o tehničkoj omašci prilikom sačinjenja spornih odluka. Navodi da je zbog nezakonitog postupanja tuženika bio primaran u postupku pred tuženikom i prvostupanjskim sudom angažirati punomoćnika u osobi odvjetnika, a iznos novčanih nagrada odvjetniku predstavlja štetu kojom je tužitelj oštećen. Ističe da je tužbom potraživao odštetu u vidu odvjetničke nagrade za sastav žalbe, dakle štete nastale u okviru upravnog postupka, a ne u okviru upravnog spora. Predlaže da Sud osporenu presudu preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Sukladno odredbi članka 71. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14.) žalba je dostavljena na odgovor tuženiku. Tuženik se očitovao podneskom od 7. travnja 2015., a odgovor na žalbu dostavljen je tužitelju.
Žalba nije osnovana.
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je Sud u provedenom postupku, na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku i nakon održane rasprave na kojoj je stranama omogućeno da se izjasne o činjenicama mjerodavnim za donošenje zakonite i pravilne odluke, utvrdio da rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: J-3671/10 od 9. veljače 2011. kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega je u provedenom upravnom postupku pravilno utvrđeno da ne ispunjava uvjete za daljnje posjedovanje oružja sukladno odredbi članka 10. stavka 2. točke 4. i članka 44. stavka 1. Zakona o oružju (Narodne novine, broj 63/07., 146/08. i 159/12.).
Okolnost što je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kažnjen zbog prekršaja iz članka 13., a ne kako rješenje tuženika navodi članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, protivno žalbenim navodima nije okolnost koja bi bila od utjecaja na zakonitost kako presude prvostupanjskog suda tako i rješenja tuženika. Ovo iz razloga što Zakon o oružju kao zapreku za izdavanje odobrenja za nabavku oružja, odnosno kao razlog za oduzimanje oružja, odredbom članka 10. stavka 2. točke 4. propisuje uz opće uvjete za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi, između ostalog i da nije pravomoćno kažnjena za prekršaj, odnosno da nije pokrenut postupak za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. Prema ustaljenoj praksi ovog Suda prekršajni postupci propisani odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predstavljaju prekršaje u smislu navedene odredbe Zakona o oružju.
Tužitelj nadalje osporava presudu prvostupanjskog suda iz razloga što tom presudom nije u cijelosti odlučeno o tužbenom zahtjevu kako ga je tužitelj postavio svojom tužbom od 4. rujna 2013. U svezi s ovim žalbenim navodom napominje se da je sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, pri čemu sud nije vezan procesnom pravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva. Također, u provedenom postupku nije utvrđena nezakonitost akata upravnih tijela, zbog čega žalbeni navodi tužitelja u svezi s pretrpljenom štetom, koja se i prema žalbenim navodima odnosi na troškove postupka, nisu osnovani.
Iz navedenih razloga Sud je utvrdio da ne postoji razlozi zbog kojih se presuda pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2015.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.