Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-735/2009-2 Generato dall'IA

Supreme Court allows worker's compensation claim by ruling statute of limitations starts when damage occurs, not when injury happened.

Numero d'incarto Rev-735/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against lower court decisions that dismissed a workers' compensation claim based on the statute of limitations. The lower courts incorrectly determined the limitation period began on the date of the injury event in 2003, whereas the plaintiff argued it should start from the date the non-property damage was fully realized in 2004. The court ruled that the claim arises only when the damage actually occurs, meaning the three-year limitation period must be calculated from the completion of treatment in 2004, thereby validating the timely filing of the lawsuit.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 380. st. 1. ZOO; The statute of limitations for third-party claims under insurance contracts commences on the date the damage occurs, not the date of the injurious event, as the right to claim arises only upon the actual realization of harm.

Parole chiave

Generato dall'IA
statute of limitations workers compensation insurance contract non-property damage limitation period calculation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 380. st. 1. ZOO
Prema odredbi čl. 380. st. 1. ZOO potraživanja trećih osoba iz ugovora o osiguranju, kakvo je predmetno potraživanje, zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.
čl. 186. ZOO
Prije svega, u odgovoru na navedeno pravno pitanje, treba poći od načela da se u smislu odredaba ZOO obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 186. ZOO, u vezi s čl.
čl. 200. ZOO
ZOO, u vezi s čl. 200. ZOO), pa vjerovnik tek od tog trenutka ima pravo zahtijevati ispunjenje te obveze.
čl. 361. ZOO
čl. 382. st. 2. ZPP
čl. 395. st. 2. ZPP
Iz tih razloga, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
čl. 394. a/ ZPP
U ponovnom postupku bit će potrebno, imajući na umu naprijed navedeno pravno shvaćanje (čl. 394. a/ ZPP), utvrditi odlučne činjenice i donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 735/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina, Željka Glušića, Renate Šantek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz O., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. osiuranje d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 126/09 od 17. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4061/07 od 18. studenoga 2008., u sjednici održanoj 17. lipnja 2010.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-126/09 od 17. ožujka 2009. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4061/07 od 18. studenoga 2008. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je odlučeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 43.440,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate, kao i nadoknaditi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''“

Protiv te presude, na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP), reviziju je izjavio tužitelj zbog određeno navedeno materijalnopravnog pitanja. Predlaže da se obje če ili ukinu.

nižestupanjske presude preina

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog posljedica povreda pretrpljenih na radu, a na temelju ugovora o osiguranju koji je poslodavac tužitelja sklopio s tuženikom.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na odredbi čl. 380. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje: ZOO) i na stajalištu da je za predmetni zahtjev nastupila zastara u smislu te zakonske odredbe – računajući početak zastarnog roka od prvog dana nakon proteka 2003., u kojoj je nastao štetni događaj (tužba je podnesena 26. lipnja 2007.).

Prema odredbi čl. 380. st. 1. ZOO potraživanja trećih osoba iz ugovora o osiguranju, kakvo je predmetno potraživanje, zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

Pravno pitanje zbog kojeg revident podnosi predmetnu reviziju je:

- je li trenutak nastanka potraživanja u smislu čl. 380. st. 1. ZOO dan nastanka štetnog događaja ili trenutak nastanka štete.

Revident smatra da nastankom potraživanja u smislu čl. 380. st. 1. ZOO treba smatrati dan nastanka štete, pa zastarni rok od tri godine treba početi računati od prvog dana nakon proteka godine u kojoj je nastala šteta – od kad su nastale štetne posljedice. Kako je u konkretnom slučaju riječ o naknadi neimovinske štete, koja je nastala završetkom liječenja u 2004., revident smatra da se zastarni rok treba početi računati od prvog dana nakon proteka te godine, pa da je predmetna tužba podnesena prije isteka zastarnog roka od tri godine.

Prije svega, u odgovoru na navedeno pravno pitanje, treba poći od načela da se u smislu odredaba ZOO obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 186. ZOO, u vezi s čl. 200. ZOO), pa vjerovnik tek od tog trenutka ima pravo zahtijevati ispunjenje te obveze. Također, u smislu odredaba ZOO, niti zastarijevanje ne može početi teći prije nego je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje (arg. iz čl. 361. ZOO).

Nastanak štete ne mora se poklapati s trenutkom nastanka štetnog događaja. Ako šteta još nije nastala, zahtjev za naknadu štete dospijeva tek kad šteta nastane, a zastara potraživanja naknade te štete ne može početi teći prije nego šteta nastane.

Imajući na umu sve naprijed navedeno, potraživanje naknade štete iz ugovora o osiguranju u smislu čl. 380. st. 1. ZOO ne može nastati prije nego je nastala šteta, odnosno prije nego su nastupile štetne posljedice događaja. Kako se trenutak nastanka štete ne mora poklapati s nastankom samog štetnog događaja, to je uvijek potrebno utvrditi kad je nastala šteta, da bi se moglo ocijeniti kada je nastalo potraživanje čija zastara je uređena navedenom zakonskom odredbom.

Prema tome, trenutak nastanka potraživanja u smislu čl. 380. st. 1. ZOO je trenutak nastanka štete.

Zbog pogrešnog stava nižestupanjskih sudova da se nastankom potraživanja iz čl. 380. st. 1. ZOO smatra dan štetnog događaja, ostale su nepotpuno utvrđene činjenice odlučne za donošenje odluke u ovom sporu.

Iz tih razloga, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U ponovnom postupku bit će potrebno, imajući na umu naprijed navedeno pravno shvaćanje (čl. 394. a/ ZPP), utvrditi odlučne činjenice i donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 17. lipnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.