Croatian Supreme Court quashes lower court rulings for failure to analyze witness testimony regarding a sham gift contract.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia quashed the second-instance judgment and remanded the case for retrial due to a significant procedural violation. The plaintiff argued that the lower courts failed to evaluate witness testimony and the marital agreement proving the gift contract was a sham intended to hide assets before divorce. The court held that the lower courts' conclusion that the gift contract was independent was contrary to the evidence presented and thus constituted a material breach of procedural rules requiring a new trial.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 392.a st. 1. ZPP; Čl. 354. st. 2. toč. 8. i 11. ZPP; Čl. 394. st. 1. ZPP: When lower courts fail to analyze relevant witness testimony or contradicting evidence regarding the nature of a legal transaction, they commit a significant procedural violation necessitating the quashing of the judgment and remittal for retrial.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2387/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravoj stvari tužitelja K. F. iz O., koga zastupa punomoćnik D. Š. odvjetnik u O., protiv tužene D. F. iz O., koju zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik iz O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-2008/2010-2 od 30. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, br. P-1102/09-16 od 1. ožujka 2010., u sjednici održanoj 22. studenog 2016.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-2008/2010 od 30. lipnja 2011. i presuda Općinskog suda u Osijeku, br. P-1102/09-16 od 1. ožujka 2010., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela kuće u O., ..., upisana u zk ul.15285 k.o. O., te da je tužena dužna tužitelju na ime vrijednosti ½ suvlasničkog dijela platiti 750.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenoga 2008. pa do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak od 34.052,50 kn.
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijane presude i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev za utvrđenje suvlasničkih udjela na kući koja se nalazi u O., ..., upisana u zk. ul. 15285 k.o. O., te isplata polovine vrijednosti od ukupnog iznosa za koji je kuća prodana.
Tijekom postupka utvrđeno je;
- da su tužitelj i tužena sklopili bračni ugovor 12. rujna 2006. koji je stupio na snagu u trenutku razvoda braka, a raskinut je presudom prvostupanjskog suda br. P-2149/08-13 od 10.6.2009.,
- da je brak stranaka razveden presudom br. Ps-299/06 od 20.2.2007.,
- da je Ugovorom o darovanju od 8.1.2007. tužitelj darovao tuženici svoj suvlasnički dio od ½ dijela na kući u O., ..
- da je tuženica predmetnu nekretninu prodala 10.11.2008.
Tužitelj zahtijeva isplatu vrijednosti polovine suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i to kao posljedicu raskida bračnog ugovora.
Navedeni zahtjev sudovi su odbili uz obrazloženje da tužena nije suvlasnički dio predmetne nekretnine stekla na temelju raskinutog bračnog ugovora nego na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 8.1.2007. te da darovanje nije učinjeno radi ispunjenja bračnog ugovora.
Tužitelj revizijskim navodima osporava navedeni zaključak ističući da darovni ugovor nije bio samostalan čin koji bi bio odvojen i koji nije imao nikakve veze sa bračnim ugovorom, već je bio rezultat provedbe bračnog ugovora (čl. 3.). Navodi da je prava volja obje ugovorne strane, a posebno tužitelja bila da ispuni svoju obvezu iz bračnog ugovora i izvrši diobu bračne stečevine prijenosom svog dijela te imovine koji po sporazumu pripada tuženici. Stoga da je darovni ugovor bio akcesoran, da je stvarno imao naplatan karakter i da se radi o prividnom ugovoru u smislu čl. 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO) a koji je u smislu čl. 285. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 322. i 323. ZOO-a, ništetan.
Osnovano tužitelj u reviziji ističe da je zaključak sudova suprotan izvedenim dokazima (iskaz tuženice i svjedoka D. Z.) te sadržaju bračnog ugovora.
Tuženica u iskazu navodi, a što navodi i tužitelj tako da to među strankama nije sporno, da su njihovi međusobni odnosi bili izrazito poremećeni te da je tužitelj predložio sklapanje bračnog ugovora kako bi riješili imovinske odnose.
U svom iskazu svjedok D. Z., koji je kao odvjetnik zastupao obje stranke u njihovom razrješenju bračnih i imovinskih odnosa, naveo je da je on tužitelju i tuženici predložio sklapanje darovnog ugovora kao provedbu bračnog ugovora jer je on kao odvjetnik imao od ranije neugodna iskustva s Poreznom upravom vezano za plaćanje poreza na takvu vrstu ugovora.
Sudovi nisu analizirali niti iskaz navedenog svjedoka niti iskaze stranaka.
Iz isprava koje prileže spisu, proizlazi sljedeće.
Čl. 3. bračnog ugovora od 12. rujna 2006., dogovoreno je da tužitelj daruje i prenosi svoje pravo vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine na tuženicu ako dođe do razvoda braka s danom razvoda braka te da na svoje ime izvrši prijenos prava vlasništva. Pored toga, tužitelj je ugovorom o darovanju od 8. siječnja 2007. darovao tuženici kao svojoj ženi ½ dijela nekretnine predmetne nekretnine.
Nakon što je brak stranaka razveden presudom br. Ps-299/06 od 20.2.2007., (postupak razvoda započet je 2006.) tuženica je ustala tužbom i zatražila raskid bračnog ugovora, što je tužitelj (u tom postupku tuženik) priznao pa je ugovor raskinut presudom prvostupanjskog suda br. P-2149/08-13 od 10.6.2009., pri čemu je podnio protutužbu za utvrđenje da su stranke predmetnu nekretninu stekle svaka u ½ dijela te isplatu protuvrijednosti ½ dijela obzirom da je tuženica prodala nekretninu (preinaku tužbe kojim je tražio utvrđenje ugovora o darovanju ništetnim, sud nije dopustio).
Dakle, kad s jedne strane se u obzir uzmu iskazi stranaka i svjedoka D. Z. te potom navedena kronologija događaja u smislu da je postupak razvoda stranaka započet 2006., da je bračni ugovor sklopljen 12. rujna 2006. a darovni ugovor četiri mjeseca kasnije (19. siječnja 2007.), proizlazi da je zaključak sudova kako je ugovor o darovanju samostalan pravni posao neovisan od bračnog ugovora – suprotan dokazima koji su izvedeni tijekom postupka, a koje sudovi uostalom nisu ni ocijenili.
Stoga tužitelj u reviziji osnovano ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pa je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U nastavku postupka, sudovi će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Zagreb, 22. studenog 2016.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.