IV Kž-73/2007-2 — IV Kž-73/2007-2 — Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: IV Kž 73/07-2 R J E Š E N J E Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. S. I.-L., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva „S. f. Č.“ d.o.o. iz N., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. kolovoza 2007., br. Kv-212/07 (Kio-4/07) o istražnom zahtjevu, u sjednici održanoj 6. veljače 2008., r i j e š i o j e: Prihvaća se žalba oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva „S. f. Č.“ d.o.o. iz N., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Obrazloženje Pobijanim rješenjem Županijski sud u Osijeku odbacio je kao nedopušten istražni zahtjev trgovačkog društva „S. f. Č.“ d.o.o. iz N., protiv osum. S. I.-L., zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ). Protiv navedenog rješenja žali se oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo „S. f. Č.“ d.o.o. iz N. po punomoćniku V. O., odvjetniku iz N. i predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Žalba je osnovana. U pravu je oštećenik kao tužitelj kada tvrdi da prilikom preuzimanja kaznenog progona nije vezan pravnom kvalifikacijom kaznenog djela koju je postavio državni odvjetnik, već da je vezan samo činjeničnim opisom djela. Naime, prema odredbi čl. 190. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) pri odlučivanju o istražnom zahtjevu ni istražni sudac, a ni vijeće iz čl. 20. st. 2. ZKP, kada povodom neslaganja istražnog suca odlučuju o istražnom zahtjevu, nisu vezani pravnom IV Kž 73/07-2 oznakom djela koju je naveo državni odvjetnik, već samo činjeničnim supstratom koji je predmet inkriminacije. Slijedom navedenog, ni oštećenik kao tužitelj kada, sukladno odredbi čl. 55. st. 2. ZKP, preuzima kazneni progon od državnog odvjetnika nije vezan pravnom oznakom djela koju je, povodom kaznene prijave, za određeno kazneno djelo odredio državni odvjetnik, te kao što je državni odvjetnik ovlašten izmijeniti pravnu oznaku dijela tijekom kaznenog postupka, tako je i oštećenik kao tužitelj ovlašten izmijeniti pravnu oznaku djela s obzirom da, u skladu s odredbom čl. 58. ZKP, ima ista prava u postupku koja ima i državni odvjetnik, osim onih koja državnom odvjetniku pripadaju kao državnom tijelu. Na činjenice kojima je određeno kazneno djelo sud potpuno slobodno primjenjuje zakon. Nebitno je sadrže li inkriminirane činjenice bitna obilježja kaznenog djela glave Kaznenog zakona u koju spada djelo koje je naveo ovlašteni tužitelj ili iz neke druge glave, te radi li se o blažem ili strožem djelu u odnosu na pravnu oznaku koju je primijenio državni odvjetnik. Izneseno sa zasniva na tome što je za objektivni identitet djela isključivo mjerodavan činjenični opis inkriminacije, pa kada je oštećenik kao tužitelj u pisanoj izjavi od 12. srpnja 2007., upućenoj istražnom sucu Županijskog suda u Osijeku, u kojoj je naveo da u cijelosti ostaje kod činjeničnog opisa kaznenog djela navedenog u istražnom zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u Slatini, ali s izmijenjenim pravnim opisom i kvalifikacijom, tako da nastavak kaznenog postupka umjesto zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ, sada zahtijeva zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 3. KZ, on time nije izmijenio identitet kaznenog djela kao nužne pretpostavke za prijenos funkcije kaznenog progona s državnog odvjetnika na oštećenika. Stoga je, odbačajem istražnog zahtjeva, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju povrijedio zakonsko pravo oštećenika kao tužitelja da preuzme kazneni progon koje proizlazi iz odredbi čl. 55. st. 2. i 3. ZKP, čime je počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz odredbe čl. 367. st. 1. toč. 5. ZKP, jer je povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li prijedlog oštećenika. S obzirom na rečeno, pobijano rješenje je valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno razmatranje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će razmotriti zahtjev oštećenika kao tužitelja, te će nakon razmatranja spisa i ocjene svih do sada provedenih dokaza, pravilnom interpretacijom utvrđenog činjeničnog stanja, utvrditi postoji ili ne postoji osnovana sumnja, u smislu odrede čl. 187. st. 1. ZKP, da je osum. S. I.–L. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja. U Zagrebu, 6. veljače 2008. Zapisničar: Predsjednica vijeća: Zdravko Stojanović, v.r. Senka Klarić-Baranović, v.r. IV Kž 73/07-2