Rev-1424/1990-2 — Rev-1424/1990-2 — Vrhovni sud Republike Hrvatske
Synthèse de l'arrêt (Faits & Considérants)
Structuré par IAREPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD HRVATSKE Z A G R E B Broj: Rev-1424/1990-2 P R E S U D A U IME NARODA! Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Č. R. iz Z., protiv tuženika Z. P. iz Z., koga zastupa punomoćnik P...
Regeste / Sommaire juridique
Structuré par IATexte intégral de la décision — Rev-1424/1990-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD HRVATSKE Z A G R E B Broj: Rev-1424/1990-2 P R E S U D A U IME NARODA! Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Č. R. iz Z., protiv tuženika Z. P. iz Z., koga zastupa punomoćnik P. D., odvjetnik iz Š., radi utvrđenja i činidbe, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 27. studenog 1P89. br. Gž-906/89, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 5. listopada 1988. br. P- 1491/88, u sjednici održanoj dana 6. studenog 1990, p r e s u d i o j e : Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 27. studenog 1989. pod posl. br. Gž-906/89 kao neosnovana. O b r a z l o ž e n j e : Presudom Općinskog suda djelomično je usvojena tužba sa zahtjevom tužitelja na način koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tuženi Z. P. iz Z., vlasnik kuće za odmor u T., prouzrokovao opasne štetne imisije dopuštanjem otjecanja otpadnih voda i drugog zagađujućeg sadržaja iz svoje crne jame koja se nalazi uz kuću za odmor, u vikend kuću tužitelja Č. R. u T. i to baš u dijelu ljetne kuhinje i na vodovodnu mrežu u tom dijelu objekta tužitelja, pa se slijedom toga zabranjuje tuženiku svako daljnje održavanje izvora tih imisija i nalaže njihovo otklanjanje kao i otklanjanje smetnji koje time prouzrokuju tužitelju (zagađivanje objekta), sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. 2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Ukoliko tuženik Z. P. ne ukloni uzroke ovim opasnim i štetnim imisijama i smetnje, koje su posljedica tih imisija objektu tužitelja - tužitelj je ovlašten na temelju ove presude provesti izvršenje tehničkim mjerama definitivnog zatvaranja crne jame tuženika, da bi se uklonili uzroci i smetnje ovih imisija i to putem trećih lica, na teret tuženoga Z. P.." Presudom Okružnog suda djelomično je preinačena presuda prvostepenog suda na način da je usvojena tužba i sa odbijajućim dijelom tužbenog zahtjeva po prvostepenom sudu. Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu. Tužitelj je odgovarajući na reviziju tuženika osporio revizijske navode, dok se Javni tužioc Hrvatske o reviziji tuženika nije izjasnio. Revizija nije osnovana. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident određeno ne ukazuje. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. Utvrdivši da je septička jama koja je vlasništvo tuženika a koja je položena uz njegov objekt, kuću za odmor u T., propusna te da se "otpadne vode iz septičke jame između ostalog slijevaju po zidu ljetne kuhinje položene uz objekt tužitelja" kako to određeno navodi prvostepeni sud, a koje "dovode u potencijalnu opasnost zdravlje ukućana tužitelja" odnosno koje dovode do "mogućnosti pojave zaraznih bolesti i opasnosti i za širu društvenu sredinu" kako to određeno iskazuje drugostepeni sud, sudovi su valjano primijenili materijalno pravo (čl. 42. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Službeni list SFRJ" br. 6/80, u daljnjem tekstu: ZOVO u vezi sa čl. 5. ZOVO) kada su obvezali tuženika na način kako je to odlučeno u naprijed citiranom dispozitivu presude nižestepenih sudova. Ova stvarnopravna regulativa imisije kao i propis odredbe iz čl. 156. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78 i 39/85) predstavljaju građansko-pravni aspekt Ustavne odredbe iz čl. 192. Ustava SFRJ koja odredba regulira pravo čovjeka na zdravu životnu okolinu. Odgovornost za pojavu štetne imisije pod kojom se u smislu odredbe iz čl. 6. ZOVO podrazumijevaju utjecaji koji dolaze sa jedne na drugu nekretninu a koji su materijalne prirode, je objektivne naravi. Stoga se odgovara po samom prouzrokovanju bez obzira na krivnju. Stoga su utvrdivši objektivnu uzročnost između septičke jame koja je vlasništvo tuženika, na nekretninu koja je vlasništvo tužitelja, sudovi valjano primijenili materijalno pravo kada su usvojili zahtjev tužitelja na način kako je to već naprijed rečeno. Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu. U Zagrebu, 6. studenog 1990. Predsjednik vijeća: Ilija Čuljat, v.r.