Croatian Supreme Court dismisses appeal on breach of procedure and misapplication of law in furniture sales contract dispute.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment confirming a contract for the sale of furniture. The defendant argued for a significant procedural violation and the incorrect application of substantive law regarding whether they were the buyer or a third party. The court found no procedural breach and correctly applied contract law principles, ruling that the defendant, as the buyer, remained liable for payment despite furnishing a third party's apartment.
Regeste Legislator
Généré par l'IAčl. 354. st. 2. ZPP; čl. 356. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 454. st. 1. ZOO; čl. 262. st. 1. ZOO: An appeal based on alleged procedural violations or misapplication of law is rejected when the lower court's findings are clear, the procedural rules were not breached, and the substantive law was correctly applied to the established facts of the contract.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
Broj: Rev-x-175/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, mr. sc. Jadranka Juga i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. Z., kojeg zastupa D. M. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. i Š. iz Z., protiv tuženika NK Z., Z., kojeg zastupaju D. G. i dr., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5519/06 od 4. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-11168/03 od 31. svibnja 2006., u sjednici održanoj 22. travnja 2009.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5519/06 od 4. studenog 2008. odbija se.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5519/06 od 4. studenog 2008. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-11168/03 od 31. svibnja 2006., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za ispunjenje ugovora – za isplatu cijene prodanog namještaja u iznosu od 199.541,29 kn spp.
Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08; dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ ZPP.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju ističe tuženik. U presudi su o odlučnim činjenicama navedeni potpuni i jasni razlozi, koji su u suglasju s relevantnom procesnopravnom građom.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
U ovom sporu radi ispunjenja ugovora o prodaji namještaja – isplati cijene prodane robe – sporno je, jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev. Spor se svodi na pitanje, je li tuženik kupac robe ili je kupac robe T. R., kojemu se tuženik obvezao opremiti (namjestiti) stan.
Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da je tuženik kao kupac s tužiteljem kao prodavateljem sklopio ugovor o prodaji namještaja, da je tuženik ovlastio T. R. da u njegovo ime odabere namještaj, koji se on (tuženik) obvezao platiti.
Na temelju tako utvrđenih činjenica, kao i činjenice da je tužitelj tuženiku predao namještaj koji je odabrao T. R., da tuženik cijenu tog namještaja nije platio, sudovi su pravilno, na temelju odredbe čl. 454. st. 1. u vezi čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO), odlučili da je tužbeni zahtjev osnovan i isti prihvatili.
Kraj utvrđenja sudova da je ugovor o prodaji namještaja, iz kojeg proizlazi ovaj spor, sklopljen između tužitelja i tuženika, tuženik se u reviziji neosnovano poziva na odredbu čl. 153. ZOO, u smislu da tuženik nije kupac iz spornog ugovora, već treći.
Spornim ugovorom o prodaji namještaja ostvarena je svrha prodaje. Pravo vlasništva na prodanom i predanom namještaju stekao je tuženik, a okolnost što je on tim namještajem raspolagao na način da istim opremi stan T. R., u skladu s aneksom ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. ožujka 1995., bez utjecaja je na odnos stranaka iz spornog ugovora o prodaji, odnosno obvezu tuženika da kupljeni namještaj plati.
Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 22. travnja 2009.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.