Legislator Jurisprudence & Législation
IV Kž-124/1999-3 Généré par l'IA

Supreme Court dismisses appeal as fraud charge lacks evidence of intent to defraud regarding medical clinic sale.

Numéro de cause IV Kž-124/1999-3
Autorité / Tribunal
Juridiction Croatie (HR)
Date de la décision
Issue du litige Rejeté (Dismissed)

Synthèse Legislator

Généré par l'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the victims' joint appeal against the first-instance court's refusal to initiate criminal proceedings for fraud. The victims argued that the defendant committed fraud by selling apartments without disclosing future construction plans, but the court found no evidence of fraudulent intent. The court determined that the mere existence of a planned medical clinic in the basement did not constitute a deceptive act or misrepresentation of facts intended to obtain illegal property gain.

Regeste Legislator

Généré par l'IA

čl. 137. st. 1. i 2. KZRH; Fraud charges require proof of specific intent to deceive and misrepresentation of facts; mere knowledge of future construction plans does not constitute fraudulent intent if the subject matter was legally incapable of being sold.

Mots-clés

Généré par l'IA
criminal fraud intent to defraud property sale misrepresentation of facts criminal proceedings supreme court appeal lack of evidence

Dispositions légales citées

Généré par l'IA
čl. 137. st. 1. i 2. KZRH
zbog kaznenog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH.
čl. 190. st. 3. ZKP/97
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda, donesenim na temelju čl. 190. st. 3. ZKP/97, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja B.V.
čl. 398. st. 3. ZKP
Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Vous souhaitez savoir comment cet arrêt s'applique à votre dossier ?

Analysez cette décision avec la législation fédérale, le droit cantonal, la doctrine et la jurisprudence subséquente dans Legislator AI.

Ouvrir dans Legislator →

Texte complet

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-124/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vrbetić Vesne, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Budinski Josipa, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Č. I. zbog kaznenog djelo iz čl. 137. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja B. V. i dr. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. rujna 1999. Kv-659/99, u sjednici održanoj 16. studenog 1999.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja B.V., K.D., M.I. i B.V..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda, donesenim na temelju čl. 190. st. 3. ZKP/97, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja B.V. i dr. za provođenje istrage protiv osumnj. Č.I. zbog kaznenog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH.

Protiv tog rješenja oštećenici kao tužitelji podnijeli su zajedničku žalbu, u kojoj su predložili da se pobijano rješenje preinači i odredi provođenje istrage protiv osumnjičenika, odnosno podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, s pravom smatra prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu prevare, već eventualno o građanskopravnom odnosu između osumnjičenika i oštećenika kao tužitelja, o kojem je inače pred općinskim sudom, prema podacima iz spisa, već u tijeku parnični postupak (list 9 spisa).

U svemu logičnim i pravilnim razlozima prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, i na njih upućuje žalitelja, u svezi s navodima u žalbi treba dodati, da u ovom slučaju za postojanje osnovane sumnje da je osumnj. Č.I. počinio kazneno djelo prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH nije odlučno je li on još u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji stanova sa pojedinim od oštećenika kao tužitelja već znao da će u prizemnom prostoru stambene zgrade biti izgrađena urološko-kirurška klinika, jer ta okolnost, sama za sebe, ne ukazuje na prijevarnu namjeru osumnjičenika, s obzirom da prostor u kojem je kasnije doista izgrađena klinika, po prirodi stvari nije ni mogao biti predmetom kupoprodajnog ugovora između stranaka, niti ta okolnost predstavlja radnju izvršenja kaznenog djela prevare iz čl. 137. KZRH u smislu lažnog prikazivanja ili prikrivanja činjenica u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi.

Bitno je u ovom slučaju da ni iz činjeničnog opisa djela u istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja, kao pogotovo niti iz podataka u spisu, ne proizlazi osnovana sumnja da se u ponašanju osumnjičenika stiču bitni elementi kaznenog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH, pa je stoga pravilno i na zakonu osnovano postupio prvostupanjski sud kad je u povodu neslaganja istražnog suca odbio zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. studenog 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rašo Marko v.r.

Vrbetić Vesna v.r.