Supreme Court allows revocation of lower court judgment on lost maintenance due to error in damage assessment.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal against the final judgment of the County Court in Varaždin, which had rejected the plaintiffs' claim for lost maintenance. The plaintiffs argued that lower courts erred by calculating damages based solely on statutory maintenance rates rather than the actual income the deceased father could have earned in third-party employment. The court ruled that this failure to consider alternative earning potential constituted a significant violation of procedural rules and a misapplication of substantive law, thereby overturning the lower courts' decision and remanding the case for a new trial on the specific damage amount.
Regeste Legislator
Généré par l'IAZakon o parničnom postupku (ZPP), čl. 386.; ZPP, čl. 395. st. 2.: The court must correct lower court judgments where the assessment of lost maintenance damages fails to consider the actual earning capacity of the deceased, limiting calculation to statutory rates instead of potential income from alternative employment.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1050/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) P. A. i 2) M. A., oboje iz P., zastupani po punomoćnici B. Č., odvjetnici iz V., protiv tužene C. d.d. F. V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2000. godine, broj Gž-1298/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 1999. godine broj P-244/92, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se prihvaća kao osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2000. godine, broj Gž-1298/00 i presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 1999. godine, broj P-244/92, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, i u tom opsegu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik iz osnova naknade štete, a na ime izgubljenog uzdržavanja, svakom od tužitelja isplatiti određene novčane mjesečne iznose, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, a za više tražene iznose odbijen tužbeni zahtjev.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelji su pravovremeno izjavili dopuštenu reviziju, pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložili su da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude u cijelosti prihvaćen kao osnovan, podredno da presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da im naknade štetu na ime izgubljenog uzdržavanja zbog gubitka oca, smrtno stradalog u prometnoj nesreći, krivnjom osiguranika tuženika.
Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja kao pravilna prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi:
- da je otac tužitelja, M.A., dana 31. srpnja 1991. godine smrtno stradao u prometnoj nesreći,
- da je navedenom štetnom događaju otac tužitelja doprinio za 30%, a osiguranik tuženika za 70%,
- da su tužitelji postali punoljetni i to P.A. u veljači 1997. godine, a M.A. u prosincu 1997. godine, a da je njihovo redovno školovanje završeno 15. lipnja 1998. godine,
- da su tužitelji živjeli u domaćinstvu sa svojim roditeljima i bakom, a pokojni njihov otac zajedno sa majkom tužitelja, da je doprinosio za njihovo uzdržavanje,
- da je obitelj stjecala prihode od rada na vlastitom poljoprivrednom imanju, tim što je pokojni otac tužitelja dodatno ostvarivao prihode baveći se zidarskim poslovima u tzv. fušu,
- da je doprinos oca tužitelja u prihodu ostvarenom radom u poljoprivredi iznosio 40%, njegove supruge, a majke tužitelja, 40%, te bake tužitelja 20%.
Temeljem izloženih utvrđenja, a polazeći od nalaza i mišljenja gospodarskog vještaka o mogućem ostvarenju prihoda sa poljoprivrednog imanja pokojnog oca tužitelja, izraženo u mjesečnim iznosima, za razdoblje od početka kolovoza 1991. do 15. lipnja 1998. godine, te potreba tada maloljetnih tužitelja, cijeneći ih kroz odredbe čl. 260. i čl. 261. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 – pročišćeni tekst 59/90 – dalje ZBPO), da je udio svakog roditelja da doprinosi za uzdržavanje djece podjednak, nižestupanjski sudovi su zaključili da bi pokojni otac od svoje zarade u poljoprivredi za uzdržavanje tužitelja odvajao 30%, a za vlastito uzdržavanje 70%, pa su u skladu s tim obvezali tuženika da isplati svakom od tužitelja mjesečne iznose, pobliže označene u izreci prvostupanjske presude, a za više traženo odbili tužbeni zahtjev.
S razlogom tužitelji u reviziji prigovaraju pogrešnom pravnom pristupu nižestupanjskih sudova u dijelu utvrđenja visine naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja tužitelja, uzrokovanog smrću njihova oca.
Naime, osiguratelj je u obvezi oštećenima naknaditi štetu u onoj visini koju su stvarno izgubili, a ne u visini koja bi oštećene pripadala temeljem zakonskog uzdržavanja. Griješe nižestupanjski sudovi kada kod ocjene mogućnosti pokojnog oca tužitelja za uzdržavanje svoje djece, ne uzimaju u obzir zaradu koju bi pokojni otac tužitelja ostvari radeći kod trećih i zidarske poslove.
Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi, da su se tužitelji školovali do 15. lipnja 1998. godine, a iz razloga nižestupanjskih presuda nije evidentno, gdje su sve tužitelji pohađali školu, da li u mjestu prebivališta ili u nekom drugom mjestu i da li je njihovo redovno školovanje iziskivalo dodatne potrebe, odnosno troškove.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa u izloženom smislu, nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi i cijeniti sve važne okolnosti glede visine štete na ime izgubljenog uzdržavanja, čime je ostvaren razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).
Trebalo je zato reviziju prihvatiti kao osnovanu i riješiti kao u izreci (čl. 395. st. 2. ZPP).
U nastavku će prvostupanjski sud, imajući u vidu izloženo, utvrditi kolika je stvarna šteta nastala tužiteljima zbog gubitka oca, a na ime izgubljenog uzdržavanja, te u skladu s tim utvrđenjima ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.
U Zagrebu, 15. siječnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.