Criminal appeal dismissed; detention extended due to recidivism and failure of special prevention measures.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance decision to extend pre-trial detention. The court found that the defendant, a repeat offender convicted of robbery, posed a concrete and immediate danger to commit further property crimes while on bail. Consequently, the court upheld the extension based on the statutory grounds for continued detention despite the defendant's arguments regarding proportionality and potential future employment.
Regeste Legislator
Généré par l'IAČlanci 123. stavak 1. točka 3. i 494. stavak 3. točka 2. Zakona o kaznenom postupku: Pre-trajni zatvor se može produžiti ako postoji opravdana zabrinutost da bi optuženi, boravkom na slobodi, mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela, posebno kod višestrukih osuđenih osoba.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 491/12-7
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. L., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog Ž. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2012. broj K-102/12, ispravljenog rješenjem od 19. listopada 2012., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 5. studenog 2012.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog Ž. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je optuženi Ž. L. proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ) te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. u svezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09. i 80/11, dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. L. osobno te dopunu žalbe po branitelju optuženika T. A., odvjetniku iz Z., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv njega ukine.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
II Kž 491/12-7
Naime, optuženik je višestruko osuđivana osoba, i to zbog kaznenih djela protiv imovine, a sada je nepravomoćno proglašen krivim zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ-a, počinjenih u vrlo kratkom vremenskom razdoblju od svega tri dana i to za vrijeme roka provjeravanja po prijašnjoj presudi. Stoga je očito da do sada primijenjene kaznene sankcije nisu ostvarile svrhu specijalne prevencije te da je ponašanje optuženika progradiralo.
Imajući na umu i to da je optuženik nezaposlena osobe, bez imovine i redovnih prihoda, koje loše imovinske prilike su prema obrani optuženika i bile povod počinjenju djela, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje opravdane bojazni da bi on boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela imovinskog karaktera, slijedom čega je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i nadalje nužna.
Pravilnost i osnovanost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti. Naime, po ocjeni ovog suda, dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru, s obzirom na razmjer između težine kaznenog djela za koje je nepravomoćno osuđen te izrečene kazne, kao i potrebe određivanja te trajanja mjere istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije ugroženo. Nadalje, optuženik u žalbi ukazuje na mogućnost njegovog zaposlenja po puštanju na slobodu te navodi da je od 2005. bio zaposlen na ugovor o djelu i upire na priznanje i izraženo kajanje ističući svoj kritički stav prema počinjenim kaznenim djelima. Međutim, ne radi se o okolnostima koje su od utjecaja na pravilnost zaključka da se na strani optuženika radi o konkretnoj i neposrednoj opasnosti da bi on boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili istovrsna djela, dok su priznanje djela i izraženo kajanje okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne.
Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 5. studenog 2012.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Damir Kos, v.r.