Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed legal issue does not affect the lower court's decision.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible under Article 382 of the Civil Procedure Act. The appellant argued that a collective agreement's wage provisions should apply after its expiration, but lower courts ruled these provisions were never legally effective. The court determined that since the lower courts based their decision on the same premise regarding the invalidity of the agreement, the appellant's specific legal question did not influence the final outcome.
Regeste Legislator
Généré par l'IAčl. 382. st. 2. ZPP; Revizija protiv drugostupanjske presude dopuštena je samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja, a ne može se podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
Broj: Revr 855/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića i Željka Glušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz S. G., koga zastupa punomoćnica I. D., dipl. pravnik s položenim pravosudnim ispitom, protiv tuženika H. r. b. D. L.-S. d.o.o., koga zastupaju punomoćnici i odvjetnici Odvjetničkog društva P. & Š. u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1439/2008 od 5. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1294/05-44 od 7. veljače 2008., u sjednici održanoj 11. studenoga 2009.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja već, prije svega, mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Također, po prirodi stvari, podrazumijeva se i da je upravo pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. toč. 1. - 4. ZPP.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu za isplatu razlike isplaćene plaće do visine plaće za koju smatra tužitelj da mu pripada pravo na temelju produženog djelovanja kolektivnog ugovora u smislu čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje u tekstu: ZR).
Predmetna revizija je podnesena zbog sljedećeg pravnog pitanja: da li pitanje plaće ulazi u sadržaj radnog odnosa, pa da bi se odredbe sadržane u kolektivnom ugovoru nakon isteka roka na koji je taj kolektivni ugovor sklopljen mogle primjenjivati kao pravna pravila kojima se uređuje sadržaj radnog odnosa u smislu čl. 195. ZR.
Međutim, nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da odredbe predmetnog kolektivnog ugovora o plaći, s obzirom na sadržaj tih odredaba, nisu bile na snazi niti u vrijeme važenja tog kolektivnog ugovora, pa da se zbog toga nisu niti mogle primjenjivati kao pravna pravila o isteku roka važenja tog kolektivnog ugovora.
Dakle, u konkretnom slučaju o postavljenom pitanju iz revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, niti nižestupanjski sudovi temelje odluku na negativnom stavu o tom pitanju – suprotnom stajalištu revidenta. Naime, nižestupanjski sudovi i polaze od istog stajališta kao revident u odnosu na postavljeno pravno pitanje, ali iz drugih razloga smatraju tužbeni zahtjev neosnovanim – kako je to već naprijed navedeno.
Zbog toga nisu ispunjene osnovne pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP za ocjenu je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se to pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu te zakonske odredbe zbog kojeg bi bila dopuštena revizija.
Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 11. studenoga 2009.
Predsjednik vijeća:
Nenad Perin, v.r.