Appeal dismissed; court upheld first-instance ruling on statute of limitations and burden of proof in debt collection. Appeal dismissed; court upheld first-instance ruling on statute of limitations and burden of proof in debt collection. Appeal dismissed; court upheld first-instance ruling on statute of limitations and burden of proof in debt collection.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe appellate court dismissed the appellant's appeal against the first-instance judgment, confirming the lower court's decision to reject the plaintiff's claim for unpaid electricity costs. The plaintiff argued that the statute of limitations had been interrupted by billing notices, but the court found that such notices do not legally interrupt the limitation period under Croatian law. Consequently, the court ruled that the plaintiff failed to prove the exact amount of the debt outside the expired period, leading to the dismissal of the claim.
Regeste Legislator
Généré par l'IAZakon o obveznim odnosima; Zakon o parničnom postupku: Mere pozivanja na ispunjenje obveze ili dostava računa ne prekidaju zastarijevanje; teret dokazivanja visine potraživanja u dijelu izvan zastare leži na vjerovniku.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU
Varaždin, Bra ć e Radi ć 2
Broj: 11 Gž-2777/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. - d.o.o., Z., E. R., OIB: …, R., V. protiv tuženice R. G., OIB:…, iz R., zastupane po punomo ć nicima iz OD V., B. i D., odvjetnicima iz R., radi isplate, povodom žalbe tužitelja protiv presude Op ć inskog suda u Rijeci od 11. velja č e 2016., br. P-6422/15., 4. sije č nja 2017.
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvr đ uje presuda Op ć inskog suda u Rijeci br. P-6422/15 od 11. velja č e 2016.
Obrazloženje
Pobijanom presudom, u to č . I. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Op ć inskog suda u Rijeci br. Ovrv-3026/02 od 26. rujna 2002., kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 30.007,56 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. svibnja 2002. do isplate, kao i ovršni trošak u iznosu od 1.580,00 kn te je zahtjev tužitelja odbijen, dok je u to č . II. izreke naloženo tužitelju da isplati tuženici parni č ni trošak u iznosu od 10.025,00 kn u roku od 15 dana.
Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu, zbog pogrešno utvr đ enog č injeni č nog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preina č i prvostupanjsku presudu na na č in da u potpunosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tuženicu na naknadu prouzro č enih parni č nih troškova, uklju č ivo i trošak žalbe, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i donošenje nove zakonite odluke.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba tužitelja je neosnovana.
U prvostupanjskom postupku nije po č injena niti jedna bitna povreda odredaba parni č nog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi č l. 365. st. 2. Zakona o parni č nom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pro č iš ć eni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP).
Presuda se u cijelosti može ispitati, a svoja č injeni č na utvr đ enja i materijalnopravna stajališta prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.
Predmet ove parnice, koja je proistekla iz ovršnog postupka, zahtjev je tužitelja da mu tuženica isplati ukupan iznos od 30.007,56 kn na ime isporu č ene elektri č ne energije u razdoblju od kolovoza 1993. do svibnja 2002. (time da je iznosu utroška elektri č ne energije od 30.001,46 kn dodan iznos od 6,10 kn na ime troškova izdavanja obra č una).
Nakon što nije prihvatio prigovor tuženice da s tužiteljem u utuženom razdoblju nije bila u ugovornom odnosu, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev iz slijede ć ih razloga:
- da tužitelj izdavanjem svakog obra č una stranci (tuženici) nije prekinuo mogu ć i nastup zastare jer se na taj na č in nije mogla prekinuti zastara, time da zastarni rok u konkretnom slu č aju iznosi godinu dana prema odredbi č l. 378. st. 1. to č . 1. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91),
- da bi eventualni dug za isporu č enu elektri č nu energiju u razdoblju koje nije u zastari bio 989,54 kn (za razdoblje od svibnja do studenog 2001.) i 1.433,31 kn (za razdoblje od studenog 2001. do svibnja 2002.),
- da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis nije razvidan iznos duga za isporu č enu elektri č nu energiju koji tužitelj potražuje u ovom postupku (za razdoblje koje nije u zastari), jer kada se zbroje iznosi iz podataka o potroša č u koji se nalaze izme đ u dva obra č unska razdoblja, ne dobivaju se iznosi koje navodi tužitelj kao iznose za elektri č nu energiju isporu č enu u tom razdoblju (989,54 kn i 1.433,31 kn).
Prema ocjeni prvostupanjskog suda, dokumentacija koju tužitelj koristi kao dokaz trebala je biti sastavljena na takav na č in da se na nedvojben na č in može utvrditi na što se odnosi svaki pojedini iznos i kako je tužitelj došao do utuženog iznosa.
Nadalje, prvostupanjski sud smatra neosnovanim stajalište tužitelja da nije bio dužan č uvati ra č une, s obzirom da je postupak zapo č eo podnošenjem prijedloga za ovrhu 31. srpnja 2002., a tužitelj se o č itovao da više ne raspolaže ra č unima za svako pojedino razdoblje, jer ih nije obvezan č uvati tako dugo). Sud navodi da je tužitelj bio u obvezi priložiti odgovaraju ć e dokaze kojima dokazuje potraživanje i ne može se osloboditi tereta dokazivanja č injenicom da po zakonu nije bio dužan č uvati ra č une.
Zbog navedenog, prvostupanjski sud zaklju č uje da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja u dijelu koje nije obuhva ć eno zastarom, pa ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
Dakle, prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, s obzirom da je utvrdio da je potraživanje tužitelja u pretežnom dijelu u zastari, dok u odnosu na potraživanje koje nije u zastari (razdoblje od svibnja 2001. do svibnja 2002.), tužitelj nije dokazao njegovu visinu.
Pobijaju ć i utvr đ enja prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen prigovor zastare, tužitelj u žalbi navodi da je tijekom postupka isticao da dva puta godišnje (svakih 6 mjeseci), vrši obra č un utroška elektri č ne energije u kojem je uz novo stanje na brojilu kupca, evidentirao dugovanje po prethodnom obra č unu, kao i svaku uplatu kupca, pa je na taj na č in izdavanjem svakog obra č una stranci prekinuo mogu ć i nastup zastare potraživanja.
Me đ utim, takvo stajalište tužitelja je pogrešno i nema pravnu podlogu u relevantnim odredbama primjenjivog ZOO/91. Institut prekida zastarijevanja normiran je odredbama č l. 387. do 393. ZOO/91, ali aktivnost vjerovnika koja se, u konkretnom slu č aju, svodi na dostavu obra č una utroška elektri č ne energije u kojem se uz novo stanje na brojilu kupca evidentira i dugovanje po prethodnom obra č unu, nije pravno relevantna radnja koja bi dovela do prekida zastare. Takva radnja, prema mišljenju ovoga suda, ima zna č aj poziva vjerovnika na ispunjenje obveze, ali prema izri č itoj odredbi č l. 391. ZOO/91, za prekid zastarijevanja nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pismeno ili usmeno da obvezu ispuni.
Naprotiv, zastarijevanje se prema odredbi č l. 388. ZOO/91, prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvr đ enja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja (dostava utroška elektri č ne energije kupcu svakako nema taj zna č aj i nije poduzeta pred sudom odnosno drugim nadležnim organom).
Dakle, u konkretnom slu č aju zastara je prekinuta tek podnošenjem prijedloga za ovrhu 31. srpnja 2002., pa je pravilan zaklju č ak prvostupanjskog suda da nisu u zastari samo potraživanja koja se odnose na razdoblje od svibnja 2001. do svibnja 2002.
Naime, tužitelj potražuje naknadu za isporu č enu elektri č nu energiju, a to potraživanje prema odredbi č l. 378. st. 1. to č . 1. ZOO/91, zastarijeva za godinu dana.
Tužitelj u žalbi nije doveo u sumnju niti stajalište prvostupanjskog suda da u postupku nije dokazao visinu svog potraživanja u dijelu koje nije obuhva ć eno zastarom.
Prema odredbi č l. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, paze ć i po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i u toj odredbi nazna č enih bitnih povreda odredaba parni č nog postupka.
Tužitelj se u žalbi poziva na dokumentaciju koju je predao uz podnesak od 11. prosinca 2015. i tvrdi da se iz te dokumentacije jasno i nedvosmisleno može utvrditi potrošnja elektri č ne energije po obra č unskim razdobljima.
Me đ utim, u tom podnesku koji se nalazi na listu 69. prvostupanjskog spisa, tužitelj se o č itovao na istaknuti prigovor zastare i uz taj podnesak nije dostavio nikakve priloge, dakle nije dostavio dokumentaciju na koju se sada poziva u žalbi.
Tužitelj u nastavku žalbe obrazlaže na č in na koji se dolazi do iznosa potraživanja koji nisu obuhva ć eni zastarom (1.439,41 kn i 989,54 kn) i to ozna č ava kao "jednostavnu matemati č ku operaciju oduzimanjem iznosa dva obra č una od č ije razlike se oduzme iznos za kamate". Suprotno tome, obra č un koji tužitelj obrazlaže u žalbi ne proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio u sudski spis, a na č inom obrazlaganja tužitelj iznosi nove č injenice koje nisu potkrijepljene nikakvim dokazima i koje u smislu odredbe č l. 352. st. 1. ZPP- a, u žalbi niti ne može iznositi.
Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja prvostupanjski sud pravilno zaklju č io da tužitelj nije dokazao visinu tražbine u dijelu koje nije obuhva ć eno zastarom, pa je ukidanjem platnog naloga i odbijanjem tužbenog zahtjeva u smislu odredbe č l. 451. st. 3. ZPP-a, pravilno primijenio materijalno pravo.
Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbama č l. 154. st. 1. i č l. 155. ZPP-a, a koju tužitelj u žalbi pobija isklju č ivo dovo đ enjem u vezu sa svojim uspjehom u sporu.
Slijedom iznijetog, primjenom odredbe č l. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvr đ ena prvostupanjska presuda.
U Varaždinu 4. sije č nja 2017.
S U D A C:
Milko Sambolek v.r.