Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for failing to identify a question of uniform law application.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal against a lower court's decision regarding military pay adjustments. The appellant argued that the second-instance court incorrectly applied material law by excluding a specific allowance from the salary base, citing a conflicting prior ruling. However, the court found the appeal inadmissible because the appellant merely contested the factual evaluation of evidence and failed to specify a distinct legal question necessary for ensuring uniform application of the law.
Regeste Legislator
Généré par l'IAčl. 382. st. 2. ZPP; extraordinary appeals are only permitted when a specific legal question is identified as crucial for ensuring the uniform application of law and equal treatment of citizens, and mere disagreement with factual findings or citing inconsistent case law without articulating a broader legal principle does not satisfy these statutory requirements.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IAJurisprudence citée
Généré par l'IATexte complet
Broj: Revr 976/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz N. G., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Nova Gradiška, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-1237/08-2 od 15. veljače 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški, posl. br. P-376/04-19 od 23. travnja 2008., dana 25. svibnja 2011.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici tužitelju isplatiti po osnovu razlike neto naknade plaće iznos 18.040,74 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačno označeni iznos i datum dospijeća sve do isplate. Pod toč. II. izreke s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 12.036,20 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke prihvaćena je žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu toč. I. i III. izreke i presuđeno da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom na pojedinačno označen iznos sa pripadajućom zateznom kamatom od označenog datuma dospijeća do isplate, kao i za trošak parničnog postupka u iznosu 12.036,20 kn.
Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 6.000,00 kn.
Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona (čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku). Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da potvrdi presudu prvostupanjskog suda te tužitelju naknadi trošak za sastav revizije.
Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neto naknade plaće za vrijeme bolovanja zbog ozlijede na radu za razdoblje od svibnja do prosinca 2002. u iznosu 18.040,74 kn, budući tužitelj smatra da mu gardijski dodatak (koji mu nije obračunat) ulazi u osnovicu za izračun naknade plaće.
U reviziji tužitelj u bitnome ističe da drugostupanjski sud pogrešno smatra da se u konkretnom slučaju u pitanju naknade plaća djelatnih vojnih osoba za vrijeme bolovanja primjenjuje odredba čl. 139. ("Narodne novine" broj 94/01 - dalje: ZZO - stupio na snagu 1. siječnja 2002.) prema kojoj odredbi osnovica za naknadu plaće se umanjuje za iznos za koji nisu obračunati i uplaćeni doprinosi, tako da tužitelju u osnovicu za naknadu plaće za vrijeme bolovanja, ne ulazi gardijski dodatak, bez obzira što mu je isti uračunavan do travnja 2002.. Pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci suprotno je shvaćanju zauzetom u presudi posl. br. Gž-128/08 također Županijskog suda u Slavonskom Brodu. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u osnovicu za izračuna naknade plaće za vrijeme bolovanja, obračunao i gardijski doplatak temeljem Odluke Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika od 11. svibnja 1995. - dalje Odluka Predsjednika) i Upute Ministarstva obrane o provođenju Odluke Predsjednika od 19. svibnja 1995. i Izmjenu Upute o provođenju Odluke Predsjednika od 12. lipnja 1997..
Slijedom navedenog, smatra da je drugostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo.
Iz navedenog proizlazi da se sadržaj revizije svodi na ocjenu provedenih dokaza od strane tužitelja, a koja ocjena je različita od ocjene drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi. Time tužitelj, u stvari, ističe prigovor činjenične naravi, zbog kojih razloga se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
Nadalje, tužitelj ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a koje prigovore se ne može isticati u izvanrednoj reviziji, budući odredbom čl. 382. st.
2. toč. 1., 2., 3. i 4. ZPP propisano iz kojih razloga se ta revizija može podnijeti. Tužitelj se u reviziji poziva na zauzeto pravno shvaćanje u presudi istog drugostupanjskog suda - Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-128/08, pa se ne radi o različitoj praksi drugostupanjskih sudova u smislu toč. 1. st. 2. čl. 382. ZPP, a niti navodi razloge u smislu toč.
2. st. 2. čl. 382. ZPP.
Zbog toga, takvi navodi tužitelja u reviziji nisu dovoljni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP, jer nije određeno navedeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Osim toga, u reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je navedeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu st. 3. čl. 382. ZPP.
Revizijske navode sud može ispitivati u tzv. izvanrednoj reviziji samo ukoliko revident izloži razloge zbog kojih smatra da se radi o pitanjima važnim ne samo za donošenje odluke u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, o čemu se ne radi u ovom slučaju.
Slijedom izloženog, dakle, nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. i st. 3. ZPP za dopuštenost revizije.
Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 25. svibnja 2011.
SUTKINJA:
mr. sc. Lucija Čimić, v. r.