Croatian Supreme Court dismisses appeal in marital property dispute, upholding equal co-ownership based on joint contributions.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal against a lower court ruling establishing equal co-ownership of property acquired during a long-term extramarital union. The court found that despite the husband's initial lack of income, the wife made substantial contributions through agricultural work, household management, and supporting the husband's business, which justified the equal split. Consequently, the court rejected the appellant's claims regarding factual errors and improper legal application, affirming the original judgment based on the specific circumstances of their shared life and labor.
Regeste Legislator
Généré par l'IAčl. 293. Zakona o braku i porodičnim odnosima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: In cases of extramarital community where contributions are unequal, the court may determine equal co-ownership if the parties lived together and jointly acquired assets, provided the factual findings are clear and consistent.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2833/1990-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Zlatka Crnića, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz D., koju zastupa D. D., odvjetnik iz D., protiv tuženih V. M., V. A., V. V. ml. i S. A. kao nasljednika pok. V. J. iz D., a svi zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku iz D., radi utvrdjenja imovine stečene u vanbračnoj zajednici, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 10. svibnja 1990. br. Gž-2280/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 20. lipnja 1989. br.P-119/89-64, u sjednici održanoj dana 3. travnja 1991.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Daruvaru od 20. lipnja 1989. broj P-119/89-64 sudjeno je:
"Dužni su tuženici V. M., V. A., V. V. mladji i S. A., svi kao nasljednici V. J. iz D., priznati tužiteljici B. R. iz D., pravo suvlasništva u 1/2 dijela na nekretninama upisanim na imenu ili suvlasništvu V. pok. J. u z.k.ul. 680, k.o. D. pod A-II, koja se sastoji od stambene zgrade, te prava korištenja na k.č. br. 1023 dvor u … sa 434 m i nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 28, k.o. D. od A-II, koja se sastoji od stambene zgrade u D., sagradjene na k.č. br. 1645, te prava korištenja na č.k. br. 1643, dvor u … sa 217 m i k.č. br. 1646 oranica u … ulici sa 1463 m te joj izdati tabularnu ispravu sposobnu za z.k. provedbu, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, s time da su dužni dozvoliti tužiteljici razvrgnuće na nekretninama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 529.920 prijašnjih dinara (53,00 konv. dinara), a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 10. svibnja 1990. broj Gž-2280/89-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje i naknadu parničnih troškova prema troškovniku u spisu i revizijskog troška od ukupno 840,00 dinara.
Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku, jer obje nižestepene presude sadrže jasne i odredjene razloge o odlučnim činjenicama a nema proturječnosti izmedju onoga što se u razlozima presuda navodi i podataka u spisu.
Nije, takodjer, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer i ovaj revizijski sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilno i zakonito odlučili kada su udovoljili zahtjevu tužiteljice i utvrdili da je tužiteljica suvlasnica s tuženim u 1/2 dijela nekretnina z.k.ul. 680, k.o. D. pod A-II koja se sastoji od stambene zgrade, te pravo korištenja na k.č. br. 1023 dvor u … ulici sa 343 m i nekretnine upisane u z.k.ul. br. 28, k.o. D. sagradjene na k.č. br. 1645, te prava korištenja na k.č. br. 1643 dvor u … sa 217 m i k.č. br. 1646 oranica u … sa 1463 m .
U postupku je utvrdjeno da je predmetna imovina stečena radom stranaka u vanbračnoj zajednici koja je trajala od 1965. do 1980. godine, dakle, u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vrijeme (čl. 293. Zakona o braku i porodičnim odnosima - NN br. 11/78 i 27/78).
U odnosu, pak, na doprinos stranaka stjecanju navedene imovine utvrdjeno je da je pok. J. 1965. godine došao tužiteljici (u kuću koja je bila namještena) s jednim biciklom, da bi u nastavku vanbračne zajednice stekao motor, potom automobil, da je radio oko tri godine kod privatnog vulkanizera Samardžija Ivana, a nakon toga oko godinu dana je bio bez posla, pa nakon toga baš uz pomoć tužiteljice tuženi je uspio pribaviti vlastiti alat i strojeve za vulkanizersku radnju da bi tek tada tuženik počeo u vlastitoj radioni privredjivati.
Tužiteljica je, kako je utvrdjeno, imala svoju zemlju od koje je 5 jutara predala općini 1975. godine a preostalo joj je još 2 jutra livade i šuma. Na račun livade kao i oko 1 jutra zemlje koje je imao pok. J. stranke su ostvarivale prihod od poljoprivrednih proizvoda, a nisu kupovali drva nego su koristili drva iz tužiteljičine šume. Nadalje, tužiteljica je primala mirovinu i premda joj je jedna šaka slabije pokretljiva ona je obavljala sve poslove kako u domaćinstvu tako i na poljoprivredi a po potrebi i u radnji (poslovni prostor koji je tuženi napravio adaptacijom šupe i garaže).
Tužiteljica je održavala kuću, kuhala, spremala, prala ne samo za sebe i kćer nego i za tuženog, obradjivala vrt i tako ostvarivala dio prihoda, radila na poljoprivredi kao i pok. Josip a pomagala i u radioni tako što je redovno ložila vatru, održavala čistoću prostorija u kojima je tuženi radio a po potrebi i ovisno o obimu posla pomagala mu i u samom poslu.
Budući da je, dakle, utvrdjeno da financiranje odnosno prihodi stranaka nisu bili podijeljeni, da su stranke zajedno živjele i radile odnosno zajedno stjecale i po ocjeni ovog revizijskog suda tužiteljica je stekla 1/2 predmetne imovine koja je stečena u zajednici.
Ne mogu se prihvatiti revizijski razlozi koji govore o tome da činjenično stanje nije pravilno utvrdjeno (da su stranke vodile zasebno prihode, da je tužiteljica bila nesposobna za rad i dr.), jer se ti razlozi nisu mogli uzeti u razmatranje zbog toga što se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 383. st. 3. Zakona o parničnom postupku).
Kako se, dakle, nisu mogli prihvatiti revizijski razlozi i prijedlozi revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 3. travnja 1991.
Predsjednik vijeća:
Hrvoje Momčinović v.r.