Legislator Jurisprudence & Législation
II Gžzp-144/2010-3 Généré par l'IA

Supreme Court dismisses appeal regarding excessive compensation for delay in enforcement proceedings with low-value dispute.

Numéro de cause II Gžzp-144/2010-3
Autorité / Tribunal
Juridiction Croatie (HR)
Date de la décision
Issue du litige Rejeté (Dismissed)

Synthèse Legislator

Généré par l'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's appeal against a second-instance decision awarding compensation for a delay in enforcement proceedings. Although the lower court found a violation of the right to a trial within a reasonable time due to a nine-year delay, the Supreme Court upheld the original award of 1,000 kuna. The court reasoned that granting higher compensation for such a low-value dispute would contradict the nature of the remedy and risk abuse of rights.

Regeste Legislator

Généré par l'IA

Zakon o parničnom postupku; Zakon o sudskom vanparničnom postupku iz 1934.; The right to a trial within a reasonable time does not justify excessive compensation in low-value disputes, as higher awards would contradict the nature of the remedy and risk abuse of rights.

Mots-clés

Généré par l'IA
right to trial within reasonable time enforcement proceedings delay compensation for procedural delay low value dispute abuse of rights second instance review constitutional protection of rights

Dispositions légales citées

Généré par l'IA
čl. 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima
čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku

Jurisprudence citée

Généré par l'IA
U-IIIVs-3669/2006
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr.

Vous souhaitez savoir comment cet arrêt s'applique à votre dossier ?

Analysez cette décision avec la législation fédérale, le droit cantonal, la doctrine et la jurisprudence subséquente dans Legislator AI.

Ouvrir dans Legislator →

Texte complet

Broj: II Gžzp 144/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga, kao predsjednika vijeća, Aleksandra Peruzovića i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja D. D., iz N. P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-408/09 od 24. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-408/09 od 24. prosinca 2009., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-408/09 od 24. prosinca 2009. prihvaćena je žalba predlagatelja kao osnovana i preinačeno rješenje Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gzp-32/08 od 18. veljače 2009., te riješeno da se predlagatelju Darku Dugi određuje primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 kuna (točka I izreke), dok je pod točkom II izreke protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke I izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je 22. veljače 2010. podnio ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.

Žalba nije osnovana.

II Gžzp 144/10-3

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je žalbu predlagatelja kao osnovanu i preinačio rečeno rješenje Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gzp-32/08, kojim je taj sud – kao sud prvog stupnja – odbio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Općinskog suda u Karlovcu, posl. Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio čl. 28. ZS odbivši zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Prvostupanjski sud je naime ocijenio da je u predmetnom postupku ovrhe – koji je u pravno relevantnom razdoblju trajao više od devet godina – predlagatelj, kao ovrhovoditelj, svojim držanjem pridonio duljini postupka koji je u konačnici obustavljen upravo zbog pasivnosti ovrhovoditelja i njegova propuštanja da udovolji nalozima suda, zbog čega smatra da se u predmetnoj situaciji ne može govoriti o povredi predlagateljeva prava na suđenje u razumnom roku.

Suprotno ovakvom zaključku, drugostupanjski sud ocijenio je kako trajanje postupka ovrhe u rečenom pravno relevantnom razdoblju, unatoč doprinosu predlagatelja, nedvojbeno predstavlja povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01), te je prvostupanjsko rješenje preinačio, odredivši pritom i primjerenu naknadu predlagatelju u iznosu od tisuću kuna, uzimajući u obzir činjenicu da je u predmetnoj situaciji vrijednost predmeta spora iznosila 140,00 kuna.

Drugostupanjsko rješenje žalitelj pobija, navodeći u bitnom kako je riječ o preniskoj naknadi za trajanje postupka u razdoblju od gotovo 10 godina, osobito ako se ima na umu da je riječ o postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju.

Suprotno žalbenim navodima, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjuje kako je odluka suda drugog stupnja u cijelosti pravilna i zakonita. Žalitelju, naime, valja osobito ukazati kako bi dosuđivanje veće naknade u predmetnom slučaju bilo u izravnoj suprotnosti sa svrhom i naravi samog instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora iznosi svega 140,00 kuna. Slijedom izloženog, ni značaj prava koje se u konkretnom slučaju štiti ne opravdava dosuđivanje veće naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Zaključno valja ukazati kako bi suprotna praksa, kakvu zagovara predlagatelj, otvorila mogućnost zloporabe rečenog prava, što bi također bilo u izravnoj opreci s ciljem ovog instituta.

II Gžzp 144/10-3

Stoga je valjalo, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi i drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 31. svibnja 2010.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.