Legislator Jurisprudence & Législation
Pž-8861/2012-3 Généré par l'IA

Court vacates lower court ruling for mischaracterizing debtor's objection as a stay request instead of a formal objection.

Numéro de cause Pž-8861/2012-3
Autorité / Tribunal
Juridiction Croatie (HR)
Date de la décision
Issue du litige Partiellement admis (Partially Allowed)

Synthèse Legislator

Généré par l'IA

The High Commercial Court vacated the first-instance court's ruling regarding the debtor's objection to the enforcement order based on a notarial certificate. The debtor argued the document was a formal objection to the enforcement order's validity and amount, not merely a request to delay enforcement. The court found the lower court erred by characterizing the objection solely as a stay request without examining its substantive merit, violating procedural rules.

Regeste Legislator

Généré par l'IA

čl. 365. st. 1. i 2., čl. 381. ZPP; čl. 54. st. 2., 3. i 5. OZ: When a debtor files an objection against an enforcement order based on a notarial certificate, the court must evaluate its admissibility and substantive grounds rather than presuming it is merely a request for a stay of enforcement.

Mots-clés

Généré par l'IA
enforcement order objection notarial certificate enforcement stay of enforcement request procedural violation High Commercial Court

Dispositions légales citées

Généré par l'IA
čl. 365. st. 1. i 2. ZPP
čl. 381. ZPP
čl. 19. st. 1. OZ
ZPP-a u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a, žalba je uvažena i ukinuto pobijano rješenje u točki I.
čl. 54. st. 2., 3. i 5. OZ
Naime, kada ovršenik podnese prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud je, sukladno odredbama čl. 54. st. 2., 3. i 5. OZ-a, ovlašten cijeniti je li navedeni prigovor pravodoban i dopušten te u kojem se dijelu pobija rješenje o ovrsi, ali ne i da li se ono uopće pobija.
čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP

Vous souhaitez savoir comment cet arrêt s'applique à votre dossier ?

Analysez cette décision avec la législation fédérale, le droit cantonal, la doctrine et la jurisprudence subséquente dans Legislator AI.

Ouvrir dans Legislator →

Texte complet

82. Pž-8861/12-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Lidiji Tomljenović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. H. d.o.o., S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva V. & partneri, Z., protiv ovršenika A.-C. A. d.o.o., S. N., kojeg zastupa punomoćnica J. Ć., odvjetnica u Z., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 29.870,14 kn, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-25/12 od 24. listopada 2012., 13. prosinca 2012.

r i j e š i o j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-25/12 od 24. listopada 2012. u točki I. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem naznačenim u izreci Trgovački sud u Zagrebu (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) je u točki I. izreke odlučio da „Podnesak ovršenika od 09.01.2012. pod nazivom: Prigovor na prijedlog za ovrhu, a koji se odnosi na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-1209/11 koje je 02.01.2012. donio javni bilježnik S. P.-Č., S., sud smatra prijedlogom za odgodu ovrhe“, dok je u točki II. izreke odlučio „odbija se prijedlog za odgodu ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-1209/11 koje je 02.01.2012. donio javni bilježnik S. P.-Č., S.,“.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio s obzirom na to da ovršenikov prigovor sadržajno predstavlja prijedlog radi odgode ovrhe, dok za odgodu ovrhe nije ispunjen niti jedan od taksativno navedenih razloga iz čl. 61. st. 1. t. 1. do 8. Ovršnog zakona.

Ovršenik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga pobijajući navedeno rješenje u točki I. izreke. Iz žalbenih navoda proizlazi ovršenikovo shvaćanje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ovršenikov podnesak odnosno prigovor predstavlja prijedlog za odgodu provedbe ovrhe smatrajući da je iz predmetnog podneska razvidno da ovršenik prigovara osnovanosti i visini utuženog iznosa. Također, opisuje pravni odnos s ovrhovoditeljem. Predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje te ovršenikov prigovor smatrati prigovorom na rješenje o ovrsi.

Žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/2011; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; u daljnjem tekstu: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da je ono nepravilno i protivno zakonu u točki I. izreke.

Iz spisa proizlazi da je, na ovrhovoditeljev prijedlog, javni bilježnik S. P.-Č. iz S. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1209/11 od 2. siječnja 2012. kojim je protiv ovršenika odredio ovrhu na ovršenikovim novčanim tražbinama po računima kod banaka.

Protiv tog rješenja ovršenik je pravodobno podnio prigovor 9. siječnja 2012. iz kojeg proizlazi da predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobija u dijelu u kojem je određena ovrha budući da ne osporava osnovu ni visinu tražbine koja se prisilno ostvaruje te iz kojeg proizlazi da je podnio prijedlog za odgodu ovrhe. Povodom navedenog prigovora prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje.

Iz ovršenikovog prigovora proizlazi da predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobija u dijelu u kojem je određena ovrha, dok iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud okarakterizirao ovršenikov prigovor isključivo kao prijedlog za odgodu ovrhe.

Zbog toga, o odlučnoj činjenici-karakteru ovrhovoditeljevog prigovora postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o njegovom sadržaju i samog prigovora, zbog čega pobijano rješenje u točki I. izreke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Odnosno, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Napominje se prvostupanjskom sudu da je pogrešno okarakterizirao ovršenikov prigovor isključivo kao prijedlog za odgodu ovrhe odnosno postupajući kao da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o pravnom lijeku iz čl. 54. OZ-a čime je prekoračio svoje zakonske ovlasti. Naime, kada ovršenik podnese prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud je, sukladno odredbama čl. 54. st. 2., 3. i 5. OZ-a, ovlašten cijeniti je li navedeni prigovor pravodoban i dopušten te u kojem se dijelu pobija rješenje o ovrsi, ali ne i da li se ono uopće pobija. Drugim riječima, prvostupanjski sud je ovlašten donijeti procesnu ili meritornu odluku o navedenom prigovoru, ali nije ovlašten predmetni prigovor smatrati isključivo ovršenikovim prijedlogom za odgodom ovrhe odnosno okarakterizirati ga kao nešto drugo. To iz razloga jer se takvim postupanjem, a u slučaju da se radi o pobijanju rješenja o ovrsi samo u dijelu kojim je određena ovrha (iz nedopuštenog žalbenog razloga – kao u konkretnom slučaju), derogira odredba čl. 46. st. 5. OZ-a kojom je propisana obveza drugostupanjskog suda preispitivati povodom žalbe, iz određenih razloga, pobijano rješenje o ovrsi po službenoj dužnosti.

S tim u vezi, ovaj sud ocjenjuje da je pravilno ovršenikovo shvaćanje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ovršenikov prigovor predstavlja prijedlog za odgodu provedbe ovrhe.

S druge strane, pogrešno ovršenik smatra da je iz predmetnog podneska razvidno da prigovara osnovanosti i visini utuženog iznosa.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a, žalba je uvažena i ukinuto pobijano rješenje u točki I. izreke s potrebom vraćanja na ponovan postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu da je ovršenik podnio prigovor propisan odredbom čl. 54. st. 3. OZ-a, postupiti sukladno zakonu.

U Zagrebu 13. prosinca 2012.

SUDAC

LIDIJA TOMLJENOVIĆ, v.r.