Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of unified law application arguments.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible under Article 382 of the Civil Procedure Act. The appellant argued that lower courts incorrectly applied laws regarding debt transfer in bankruptcy and interest payments, claiming a need for uniform judicial practice. The court rejected this because the appeal failed to demonstrate conflicting rulings from other second-instance courts or existing Supreme Court views on these specific legal questions.
Regeste Legislator
Généré par l'IAArticle 382 of the Civil Procedure Act; An appeal against a second-instance judgment is inadmissible if the applicant does not demonstrate that the legal issue raised is necessary to ensure the uniform application of law and equal treatment of all parties.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 354/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja G. d.d. u stečaju, Z., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. S. M. iz T., 2. A. M. iz T., 3. A. M. iz T., 4. S. M. iz T., 5. J. M. iz T., i 6. T. M. iz P., koje zastupa S. M. iz T., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja D. , Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 9019/12-3 od 16. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 3616/11 od 26. srpnja 2012., u sjednici održanoj 13. rujna 2017.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Požegi br. Ovr – 1445/04 od 12. listopada 2004. na nekretnini tužitelja označenoj kao k. č. br. 1613/2 z. u. 4387 k. o. P., u naravi kuća i dvor površine 303. m2 i to na 32/100 suvlasnička dijela. Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženicima 1.859,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj, uz prijedlog da se presuda preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.
Tuženici su odgovorili na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).
Tužitelj postavlja pitanja: „1. Da li u slučaju kada obveza podmirenja određenog iznosa duga dužnika prema vjerovniku temeljem samog zakona prelazi na neko državno tijelo, na tog novog dužnika temeljem zakona prelaze i sva sporedna prava (kao npr. obveza plaćanja kamata i dr.) nastala nakon otvaranja stečajnog postupka i to posebno ako taj novi dužnik taj iznos ne isplati na vrijeme? 2. Da li je u tom slučaju štediša koji ima založno pravo na nekretninama banke u stečaju, razlučni vjerovnik za iznos osigurane štednje ili ne, s obzirom da sukladno odredbi čl. 95. st. 1. t. 4. Zakona o bankama (N.N. br. 161/98) iznosi osigurane štednje uopće ne predstavljaju novčanu tražbinu prema stečajnom dužniku bilo višeg ili nižeg isplatnog reda te se ne ispituju jer su s danom otvaranja stečajnog postupka nad bankom postali obveza D. ? 3. Tko je aktivno legitimiran potraživati kamate koje je banka sukladno nalogu samog štediše iz zaključenog Ugovora o deviznom štednom ulogu – depozitu po dospijeću svakog mjeseca obračunavala i isplaćivala na račun drugog štediše kod te iste banke, da li je aktivno legitimiran taj štediša kao nalogodavac ili pak štediša na čiji račun je obračunata kamata prenošena i isplaćivana koji je u naravi time postao vlasnikom tog novčanog iznosa kamata?“
Pri tom tužitelj cijeni da su nižestupanjski sudovi o postavljenim pravnim pitanjima zauzeli pogrešno pravno shvaćanje, pa kako revizijski sud o istima nije zauzeo pravno shvaćanje, ubuduće se očekuje različita praksa drugostupanjskog suda o ovim pitanjima.
Navedenim revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, niti na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljena pravna pitanja mogla smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci.
Slijedom izloženog, kako u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 13. rujna 2017.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.