Supreme Court dismisses appeal against detention extension due to high risk of reoffending and need for psychiatric treatment.
Synthèse Legislator
Généré par l'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend her pre-trial detention. The defendant argued that the victim had been relocated and that alternative measures were sufficient, but the court found these claims unconvincing. The court upheld the detention based on the victim's history of violence, expert psychiatric reports indicating a need for compulsory treatment, and the high risk of the defendant reoffending.
Regeste Legislator
Généré par l'IAčl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku; čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku: The court may extend pre-trial detention when specific circumstances justify a fear that the accused will repeat the crime or complete a attempted offense, particularly when expert evidence indicates a need for compulsory psychiatric treatment and the accused poses a significant danger to the victim.
Mots-clés
Généré par l'IADispositions légales citées
Généré par l'IATexte complet
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 196/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. ožujka 2009. godine, broj K-20/08, o produljenju pritvora, u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 06. travnja 2009. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optužene M. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optužena M. V. proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07) te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv optuženice iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).
Protiv tog rješenja žali se optuženica po branitelju K. G., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se optuženici ukine pritvor.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv optužene M. V. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
Naime, zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženica na slobodi ponovila slično kazneno djelo odnosno da bi dovršila pokušano
II Kž 196/09-3
kazneno djelo proizlaze iz okolnosti dugogodišnjih poremećenih odnosa između optuženice i oštećenika – njenog sina koji su obilježeni brojnim sukobima te verbalnim i fizičkim nasiljem, kao i iz nalaza vještaka za psihijatriju danog na glavnoj raspravi od 23. ožujka 2009. godine koji nije isključio potrebu primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i pod pretpostavkom izdvajanja oštećenika iz zajedničkog domaćinstva s optuženicom.
Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi koji osporavaju postojanje iteracijske opasnosti s tvrdnjom da je oštećenik izmješten u drugu obitelj te da se objektivno ne očekuju daljni kontakti između optuženice i oštećenika pri čemu je udaljnost između kuća optuženice i udomitelja oštećenika veća od one koju sud pretpostavlja.
U žalbi istaknute okolnosti ne nadmašuju značaj okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, zbog čega se i predložena mjera opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ne ukazuje kao dovoljna garancija za ostvarivanje svrhe koja se ostvaruje mjerom pritvora u ovoj situaciji.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 06. travnja 2009. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.