Legislator Case Law & Legislation
Revr-49/2011-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify a legal issue under Article 382 of the Civil Procedure Act.

Case Number Revr-49/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because it failed to meet the strict requirements for extraordinary review under the Civil Procedure Act. Although the appellant cited conflicting practices within the same lower court, the appeal did not identify a specific legal question necessary for ensuring uniform application of the law. Consequently, the court ruled that the appeal was procedurally defective and could not be entertained.

Legislator headnote

AI generated

Articles 382, 392 of the Civil Procedure Act: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to specify a distinct legal issue of general importance or if the cited conflicting practice pertains to the same court's internal uniformity rather than a broader judicial inconsistency.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissible appeal uniform application of law legal issue specification conflicting practice civil procedure act procedural defect

Cited Legislation

AI generated
Article 382, paragraph 2, items 1 and 2 of the Civil Procedure Act
Article 382, paragraph 3 of the Civil Procedure Act
Article 392, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 33, paragraph 1 of the Law on Courts

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 49/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz J., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u V., protiv I tužene V. d.d. V., zastupana po punomoćniku I. P., odvjetniku u V., II tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima i III tuženika H., Z., zastupanog po punomoćniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž-1724/10-3 od 8. studenoga 2010. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-1538/07-36 od 4. svibnja 2010., 26. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„I. Nalaže se tuženicima „V.“ d.d. V., i H., Z., da solidarno isplate tužitelju iznos od 11.248,19 kn i to kako slijedi:

- na ime plaće za mjesec listopad 2003. bruto iznos od 2.476,65 kn sa zak. zat. kamatom tekućom od 1.12.2003.

- na ime naknade plaće zbog prestanka radnog odnosa prije isteka otkaznog roka bruto iznos od 4.953,30 kn sa zak. zat. kamatom tekućom od 1.12.2003.

- na ime isplate otpremnine neto iznos od 3.818,24 kn sa zak. zat. kamatom tekućom od 1.1.2004. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1.1.2008. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena,

- te priznati sva prava iz radnog odnosa od 2.11.2003. do 31.12.2003.

kao i da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 14.230,00 kn – sve u roku od 8 dana.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija kao sa neosnovanim.

i r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se tužba tužitelja u odnosu na drugotuženika Republika Hrvatska za Ministarstvo financija.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženiku Republika Hrvatska za Ministarstvo financija parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn – u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„I. Žalbe se uvažavaju te se presuda prvostupanjskog suda:

- potvrđuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izrjeke)

- preinačuje u dijelu točke I. izrjeke te se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika H. u cijelosti, a u odnosu na tuženika V. d.d. V. u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade plaće zbog prestanka radnog odnosa prije isteka otkaznog roka u bruto-iznosu od 4.953,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.prosinca 2003., na isplatu otpremnine u neto-iznosu od 3.818,24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena i na priznavanje svih prava iz radnog odnosa od 2. studenoga 2003. do 31. prosinca 2003., a

- ukida se u dijelu točke I. izrjeke kojim je tuženiku V. d.d. V. naloženo da tužitelju isplati na ime plaće za mjesec listopad 2003. bruto – iznos od 2.476,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2003. u roku od 8 dana, te u odluci o parničnom trošku u odnosu na tuženika V. d.d. V. i na tužitelja prema tom tuženiku, i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku H. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, u roku od 8 dana.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.st.2.t.1 i 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08,123/08) a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. t. 1. i 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja zakonskih odredbi.

Prema stavku 3. toga članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate neisplaćene plaće, naknadu plaće prije isteka otkaznog roka i otpremninu.

Prema odredbi čl.392. a. st.2. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Tužitelj u reviziji navodi da je podnosi u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. i 2. ZPP, ali navodi u reviziji u suštini se svode samo na izlaganje razloga za osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosa razloga zbog kojih su I i III tuženici pasivno legitimirani u ovom postupku, kao i na pozivanje na odluke istog Županijskog suda u kojem je taj sud zauzeo drugačije shvaćanje u sličnim predmetima, a time nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije.

Konkretno, revizija tužitelja osim što ne sadrži određeno naznačeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, poziva se i na različitu praksu istog drugostupanjskog suda (Županijski sud u Vukovaru) što nije pretpostavka za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. t. 1. i 2. ZPP, jer se ujednačavanje prakse istog županijskog suda vrši na sjednici građanskog odjela tog Županijskog suda na temelju odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 16/17, 113/08, 116/10, 122/10).

Slijedom navedenog valjalo je odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st.1 ZPP.

U Zagrebu, 26. svibnja 2011.

S U D A C:

Viktorija Lovrić, v.r.