Criminal appeal dismissed; court upheld acquittal due to lack of evidence proving intent to kill.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal of the accused, A. S., for attempted murder. The defense argued that the victim was not in the room when the shots were fired and that the gun was never pointed at her, while the prosecutor claimed the presence of gunpowder residue on her hands proved guilt. The court rejected the appeal because the victim's testimony regarding her location and the expert's finding that residue could be transferred later did not create reasonable doubt regarding the accused's intent.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku (ZKP/97); Zakon o kaznenom postupku (ZKP/97) čl. 373. st. 1.; Zakon o kaznenom postupku (ZKP/97) čl. 379. st. 1.; Zakon o kaznenom postupku (ZKP/97) čl. 387.; When forensic evidence of residue is explained by secondary contamination and the victim's testimony places them elsewhere, the court must acquit if no evidence proves the specific intent to kill.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 435/11-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. S., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01 i broj 105/04 – u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 20. travnja 2011. godine, broj K-33/07, u sjednici održanoj dana 27. ožujka 2012. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Inke Jurišić
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom donesenom nakon provedene rasprave u ponovljenom postupku, u odsutnosti optuženika, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02.; broj 115/06 – u daljnjem tekstu ZKP/97) oslobođen je optužbe A. S. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona. U odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno je da isti na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 padaju na teret proračunskih sredstava (pogrešno označeno da se optuženika oslobađa plaćanja troškova čl. 80. Kaznenog zakona oduzet pištolj kaznenog postupka). Od okrivljenika je na temelju
marke „Astra“ call 6,35 tvor. broja … (iako bi ispravno bilo na temelju čl. 463. st. 1. ZKP/97).
Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da se pobijana presuda preinači i optuženika proglasi krivim, a tek podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
I Kž 435/11-4
Odgovor na žalbu podnio je branitelj optuženika M. R., odvjetnik iz S. predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješten je državni odvjetnik koji je sjednici i nazočio.
Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno. Naime upravo je oštećenica iskazala da u trenutku ispaljivanja dvaju projektila, za koje je kasnije utvrđeno da su bili usmjereni u pravcu kupaonice, oštećenica uopće nije bila u sobi u kojoj je pucano, a niti se kretala u pravcu gdje su projektili bili ispaljeni, već se, kako sama navodi, nalazila na izlazu iz kuće. Sama je navela da pištolj, odnosno ruka u kojoj je optuženik držao pištolj nikada nije bila uperena prema njoj, a da ona sama ne zna što je bila namjera okrivljenika, tj. da li je htio nauditi njoj ili sebi, obzirom da se nekoliko mjeseci prije ovog događaja pokušao objesiti, a bolovao je od teške depresije zbog gubitka vida i sljepoće, stalno govoreći da će se ubiti.
Okolnost, što su na rukama oštećenice pronađene čestice baruta ne dovodi u sumnju istinitost njenog iskaza da u trenutku ispaljenja projektila nije bila u sobi gdje je pucano. Naime, balistički vještak je istakao da je moguće i naknadno kontaminiranje česticama baruta dodirivanjem predmeta na kojima se one nalaze.
Prema tome, kako žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju ispravnost utvrđenja da nema dokaza da bi optuženi A. S. ispaljivanjem dvaju projektila iz pištolja u pravcu kupaonice kuće u kojoj je živio to izvršio u namjeri da liši života svoju nevjenčanu suprugu Lj. L., žalba državnog odvjetnika odbijena je kao neosnovana.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP/97, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 27. ožujka 2012. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Ljevačić, v. r.
Ana Garačić, v. r.