Supreme Court dismisses appeal on employment contract dispute, ruling work was independent contractor based on evidence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment confirming the defendant's refusal to establish an indefinite-term employment relationship. The plaintiff argued for a formal employment contract, but the courts found he performed continuous tasks as an independent contractor under a service agreement with third parties. The court upheld the lower courts' decision because the factual findings regarding the nature of the work and the absence of an intent to create an employment relationship were legally sound.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court rejects an appeal when the lower courts correctly determine that work performed under a service contract lacks the essential characteristics of an employment relationship, including the absence of mutual intent to create such a relationship.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 305/06-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz V. G., zastupanog po I. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika O. P. Z., Z., koga zastupa T. G., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-916/04 od 01. ožujka 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-13106/01 od 06. ožujka 2003., u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2006. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžr-916/04 od 01. ožujka 2005. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-13106/01 od 06. ožujka 2003. kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme počevši od 10. ožujka 2001. godine, te da se naloži tuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme u pisanom obliku za razdoblje od 10. ožujka 2001. pa nadalje i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude i u tužbenom zahtjevu.
Tužitelj je obvezan tuženiku platiti parnični trošak u iznosu od 1.342,00 kn. Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio utvrđenje da je u spornom razdoblju tj. od 10. ožujka 2001. godine pa nadalje bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika time da se tuženik obveže na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tužiteljem od 10. ožujka 2001. godine pa nadalje i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa kako je to sve pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu.
Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja da je tužitelj na osnovu pisanih ugovora o djelu na ime trećih osoba kao izvršitelj posla – studenata preko S. c., kao posrednika kod tuženika oko 7 mjeseci kontinuirano obavljao određene pomoćne poslove (izdavanje otpremnica, upoznavanje kupca sa automobilima i dr.). Nadalje je utvrđeno da je za vrijeme obavljanja navedenog rada tužitelj primao ugovorenu naknadu u visini od 14,05 kn po satu preko posrednika.
Na temelju ovakvih utvrđenja o odlučnim okolnostima prvostupanjski sud, što u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud s osnovom zaključuje da rad tužitelja kod tuženika nije imao karakter radnog odnosa u smislu odredaba Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 142/03 – dalje: ZR).
S obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski i drugostupanjski sud s pravom su utvrdili i zaključili da se u ovom slučaju rad tužitelja kod tuženika odvijao temeljem ugovora o djelu i da nije imao karakter radnog odnosa, niti su stranke prilikom zaključenja ugovora o djelu imale namjeru zaključiti ugovor o radu.
Prema tome tužitelj je poslove kod tuženika obavljao temeljem ugovora o djelu, pa nema osnova da se prihvati njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje da je bio u radnom odnosu kod tuženika s daljnjim pravima koja bi iz toga proizlazila, pa je stoga njegov zahtjev s osnovom odbijen.
Sve okolnosti koje je tužitelj isticao tijekom postupka i u reviziji (sklapanje ugovora na ime treće osobe, kontinuirano obavljanje poslova, primanje plaće i dr.) ne dovode u sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog suda koja se temelji na utvrđenim okolnostima ovog slučaja, time da prvostupanjska kao i drugostupanjska presuda sadrže valjano obrazložene razloge pri čemu je drugostupanjski sud odgovorio i na odlučne žalbene navode tužitelja.
Slijedom izloženog nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), pa je temeljem odredaba čl. 393. ZPP-a reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu.
Odlučeno je stoga kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2006. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.