Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld lower court's conviction and sentence for traffic offense due to expert evidence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the criminal appeal filed by defendant B. M. against a first-instance conviction for a traffic offense. The defendant argued that the lower court failed to establish facts regarding the point of contact and vehicle speed, while the prosecution recommended upholding the verdict. The court rejected these claims, affirming that the expert reports on traffic and medical injuries sufficiently supported the factual findings and the imposed sentence.
Legislator headnote
AI generatedčl. 370. st. 2. ZKP; čl. 371. st. 1. i 4. ZKP; čl. 376. st. 1. i 2. ZKP: An appeal based on alleged factual errors is dismissed when the first-instance court provided valid reasons supported by expert opinions, and no procedural violations or legal errors detrimental to the accused are found upon review.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 906/1990-5
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Mikor Milivoja i Miletić Jakoba, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. M., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi čl. 164. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi opt. B. M., podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 18. rujna 1990. godine, br. K 74/90-23, u sjednici održanoj 11. travnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske mr Kovačić Vladimira i branitelja opt. R. N., odvjetnika iz O.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. B. M. kao neosnovana i potvrdjuje presuda suda prvog stepena.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Okružni sud u Osijeku, oglasio je krivim optuženika B. M., zbog kriv.djela iz čl. 168. st. 2. KZH, u vezi čl. 164. st. 1. KZH i osudio ga, po čl. 168. st. 2. KZH, uz primjenu odredbi čl. 42. t. 2. i čl. 43. st. 1. t. 1. KZ SFRJ, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Po čl. 68. KZ SFRJ, optuženiku B. M., izrečena je mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 2 (dvije) godine.
Protiv te presude pravovremeno je izjavio žalbu optuženik B. M., po svom branitelju R. N., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni. Predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
Javni tužilac Hrvatske, u smislu odredbe iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika B. M. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.
Postupajući po zahtjevu optuženika B. M., a u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 1. ZKP, predsjednik vijeća obavijestio je optuženika B. M. i njegovog branitelja R. N., odvjetnika iz O., o održavanju sjednice vijeća, no na sjednicu
I Kž 906/1990-5
vijeća pristupio je samo branitelj optuženika, R. N., odvjetnik iz O., dok je u pogledu samog optuženika postupijeno u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 4. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika B. M..
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je neosnovana.
Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi i druge osnove zbog kojih se presuda može pobijati, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i zbog odluke o krivičnoj sankciji.
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
Prema žalitelju, prvostepeni sud nije sa sigurnošću utvrdio mjesto kontakta oba vozila, nije objasnio kako je moguće da je primarni kontakt bio u desnu nogu oštećenika (a po prirodi stvari lijeva noga oštećenika je više izložena, s obzirom na kretanje vozila), nije dao valjane razloge o tzv. "prilagodjenoj brzini" kretanju vozila optuženika, a osim toga, prema žalitelju, nije utvrdjen sa potrebnom preciznošću razmak izmedju vozila - što je sve dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.
Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud pravilno i potpuno je utvrdio činjenično stanje, za sva svoja utvrdjenja dao je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostepeni sud, te na iste upućuje žalitelja.
Naime, prvostepeni sud je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke ing. Š. P. utvrdio sve navedene okolnosti : mjesto kontakta oba vozila bilo je 0,8 - 1 , 1 m od desnog ruba kolnika, mogućnost izbjegavanja naleta mogla se ostvariti kod brzine od 27 km/s, a sam razmak izmedju vozila, nije odlučna činjenica terećenog krivičnog djela, s obzirom na okolnost da se optuženik i ne tereti zbog povrede tog saobraćajnog propisa.
Isto tako, navodi žalitelja u pogledu primarnog kontakta vozila i oštećenika u desnu nogu oštećenika (prema nalazu vještaka sudske medicine dr. J. I.) ukazuje samo na to da je oštećenik bio u raskoraku tj. da je u trenutku kontakta sa vozilom optuženika bio u položaju "lijeva noga naprijed desna odostraga" - što je dovelo do tzv. primarnog kontakta u desnu nogu oštećenika.
Kako je prvostepeni sud, za sve navedene okolnosti dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostepeni sud, žalitelj se upućuje na iste.
Isto tako nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio optuženika B. M. na prestrogu
I Kž 906/1990-5
kaznu.
Suprotno navodima žalitelja prvostepeni sud je vodio računa o svim okolnostima koje navodi i žalitelj u žalbi (neosudjivanost optuženika, okolnost da je optuženik otac dvoje malodobne djece o kojima se brine, doprinos oštećenika i dr.), ali je isto tako vodio računa o objektivnoj težini počinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika te posebno o okolnosti da je optuženik ugrozio živote više osoba, koje okolnosti opravdavaju i vrstu i mjeru kazne koju je sud izrekao optuženiku, a izrečena mjera sigurnosti iz čl. 68. KZ SFRJ u trajanju od dvije godine, do kraja će ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZ SFRJ - kako to pravilno ističe prvostepeni sud.
Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 376. st. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. travnja 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin Almer Rajka, v. r.
mr Horvatinović Ružica, v. r.