Appeal accepted; appeal against appeal dismissed as untimely; appeal court found appeal timely filed.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the appeal against the District Court's dismissal of the plaintiff's appeal, quashing that decision and remanding the case. The plaintiff argued the appeal was timely under a 15-day rule for monetary claims, while the lower court had rejected it as untimely under an 8-day rule for labor disputes. The court ruled that the specific law on industrial property is a special law governing the dispute, meaning the 15-day deadline applies and the appeal was valid.
Legislator headnote
AI generatedčl. 437. ZPP; čl. 348. st. 1. ZPP; čl. 489. ZPP; čl. 19. toč. 1d Zakona o sudovima; čl. 53. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; Zakon o industrijskom vlasništvu: In disputes concerning compensation for technical improvement under the special law on industrial property, the 15-day appeal period applies regardless of the formal classification as a labor dispute.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3148/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J.V., sina P. iz S., kojega zastupa punomoćnik I.S., odvjetnik u S., protiv tužene RO "D. " S., radi isplate iznosa od 200 kuna, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. veljače 1994., br. Gž 442/94, kojim je odbačena žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sinju od 10. veljače 1993., br. P 92/92, u sjednici održanoj dana 5. travnja 1995.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija, ukida presuda Županijskog suda u Splitu od 17. veljače 1994., br. Gž 442/94, te predmet vraća tome sudu na odlučivanje o žalbi tužitelja.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom, da mu tužena isplati iznos od 200.000 HRD (sada 200 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate i da mu nadoknadi parnični trošak.
Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba tužitelja kao nepravovremena.
Protiv rješenja suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga i predlaže da se pobijano rješenje ukine ili preinači.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Utvrđeno je, da je tužitelj poslije isteka roka za žalbu u smislu odredbe čl. 437. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP) podnio žalbu jer je punomoćnik tužitelja primio prvostupanjsku presudu dana 6. 9. 1993. a žalba je podnesena sudu dana 21. 9. 1993., dakle nakon isteka roka od 8 dana.
Tužitelj u reviziji osporava da se radi o sporu iz radnog odnosa i da rok za žalbu iznosi 8 dana već da se radi o novčanom potraživanju i da rok za žalbu iznosi 15 dana u smislu odredbe čl. 348. st. 1. ZPP. Tužitelj u tužbi navodi, da je zaposlen kod tužene na radnom mjestu tehnologa, da je racionalizacijom proizvodnje doprinio povećanju proizvodnje i dohotka, da su postignute uštede i ostavarena dobit za poduzeće, ali da mu je tužena odbila isplatiti nagradu koja mu pripada u skladu s tada važećim pravilnikom tužene.
S obzirom na navode tužbe predmet spora u ovoj parnici je potraživanje tužitelja iz osnova naknade za tehničko unapređenje - racionalizaciju proizvodnje u smislu Zakona o zaštiti izuma, tehničkih unapređenja i znakova razlikovanja, koji je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti izuma, tehničkih unapređenja i znakova razlikovanja dobio naslov Zakon o industrijskom vlasništvu ("Narodne novine", br. 19/92).
Osim toga, pravo na naknadu za tehničko unapređenje predviđeno je i u čl. 53. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91), ali je naprijed navedeni zakon specijalni zakon u odnosu na propise o radnim odnosima, pa do njegove primjene dolazi bez obzira da li se potraživanje odnosi na rad obavljen temeljem radnog odnosa ili temeljem ugovornog odnosa.
U odredbi čl. 489. ZPP za sporove iz primjene naprijed navedenog Zakona o industrijskom vlasništvu nije propisano, da se radi o privrednom sporu, dok je odredbom čl. 19. toč. 1d Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 3/94) određena nadležnost trgovačkih sudova u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu izuma, znakova razlikovanja i tehničkih unapređenja, pravo na uporabu tvrtke i u sporovima iz autorskog prava ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Ranija nadležnost sudova udruženog rada iz sadašnjeg Zakona o industrijskom vlasništvu nije više regulirana na način da bi se odredila nadležnost suda osim u Zakonu o sudovima.
S obzirom na izloženo, ne može se prihvatiti zaključak suda drugog stupnja bez obzira da li se spor vodio formalno kao radni spor, da se radi o sporu iz radnog odnosa i da rok za žalbu iznosi 8 dana. Stoga je po ocjeni ovog revizijskog suda žalba pravovremeno podnesena, pa nije bilo osnova za njezino odbacivanje.
Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijano rješenje drugostupanjskog suda i predmete vratiti tome sudu na ponovno suđenje o žalbi tužitelja (čl. 395. st. 2. ZPP).
U Zagrebu, 5. travnja 1995.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.