Supreme Court dismisses attorney general's request as unjustified due to misapplication of inheritance statute regarding property ownership dispute.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the Attorney General's request for protection of legality against a second-instance judgment confirming a first-instance ruling. The lower courts determined the case was a property lawsuit rather than an inheritance dispute because the defendant held the property as an heir of a different deceased person. Consequently, the court ruled that the statute of limitations for claiming an inheritance did not apply, leading to the rejection of the Attorney General's appeal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 144. st. 1. i st. 2. ZN; The statute of limitations for claiming an inheritance applies only in disputes between heirs of the same decedent regarding inheritance rights, not in property disputes where the defendant holds the property as an heir of a different person.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 46/04-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Lj. iz K. i Đ. Lj. iz K., zastupanih po J. D., odvjetniku u G., protiv tuženice Lj. Lj. iz K., zastupane po B. M., odvjetniku u K., radi utvrđenja i izdvajanja imovine iz ostavine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 22. listopada 2003. godine, broj G-DO 1310/03, protiv presude Županijskog suda u Sisku od 22. svibnja 2003. godine, broj Gž 198/03-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, od 14. listopada 2002. godine, broj P 251/01, u sjednici održanoj dana 30. studenog 2005. godine,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za zaštitu zakonitosti se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženice, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
„I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. S. Lj. iz K., … ne ulazi ½ dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 3796 k.o. K. i to čk.br. 3053/84 u naravi kuća, dvorište i oranica.
Utvrđuje se da je jedna polovica dijela na nekretninama upisanih u z.k.ul. br. 3796 k.o. 2 , bračna stečevina majke
K., čk.br. 3053/84, kuća, dvorište i oranica u K. sa 5 a i 12 m
tužitelja pok. M. Lj., pa je slijedom toga tužena dužna trpjeti da se jedna polovica navedenih nekretnina izdvoji iz ostavine pok. S. Lj., te će se ista raspraviti u ostavini iza pok. M. Lj., u roku 15 dana.
II. Utvrđuje se da su tužitelji P. Lj. iz K., … i Đ. Lj. iz K., …, suvlasnici svaki u 1/8 dijela na suvlasničkom dijelu od ½ dijela sa pok. S. Lj., i to nekretnina upisanih u z.k.ul. br.
2 , što je tužena Lj. Lj. iz K. 3796 k.o. K., čk. br. 3053/84, kuća, dvorište i oranica sa 5 a i 12 m
dužna tužiteljima priznati i izdati im propisanu ispravu za upis prava suvlasništva na njihova imena u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom nakon pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, te je dužna trpjeti da se njihovi suvlasnički dijelovi izdvoje iz ostavine pok. S. Lj., u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj Lj. Lj. da tužiteljima P. Lj. i Đ. Lj. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.338,24 kuna, u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ovom predmetu.“
Protiv te drugostupanjske presude, državni odvjetnik je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti pobijajući presudu u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu navedenom u toč. I. prvostupanjske presude, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da zahtjev bude prihvaćen i nižestupanjske presude budu preinačene u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev bude odbijen kao neosnovan.
Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.
Zahtjev nije osnovan.
Jedini materijalno-pravni prigovor državnog odvjetnika tiče se ocjene nižestupanjskih sudova da predmetna tužba u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno u toč. I. prvostupanjske presude ne predstavlja nasljedničku tužbu već da je riječ o vlasničkoj tužbi i da se stoga tuženica neosnovano poziva na zastaru prava zahtijevati ostavinu u smislu odredbe čl. 144. bivšeg Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 47/98 i 53/91 – dalje: ZN).
Prema odredbi st. 1. navedenog članka pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, dok prema odredbi st. 2. istog članka prema nesavjesnom držatelju ovo pravo zastaruje za dvadeset godina.
U zahtjevu za zaštitu zakonitosti osnovano se ističe da do primjene tih odredaba dolazi u sporu između osoba koje se spore o pravu nasljedstva. Međutim, to je spor između nasljednika istog ostavitelja koji se spore o jačem pravu na nasljedstvo ili o veličini nasljednog dijela odnosno spor u kojem nasljednik zahtjeva predaju stvari ostavine od drugog nasljednika koji te stvari drži po svom nasljednom pravu, a što nije slučaj u ovoj parnici u kojoj tužitelji zahtijevaju utvrđenje ostavinske imovine pok. M. Lj., svoje majke, koja imovina se nalazi u posjedu tuženice koja tu imovinu drži u posjedu kao nasljednica pok. S. Lj., a ne kao nasljednica pok. M. Lj..
Budući da se tuženica ne nalazi u posjedu sporne ostavinske imovine kao nasljednica pok. M. Lj., nižestupanjski sudovi su osnovano zaključili da predmetna tužba ne predstavlja nasljedničku tužbu, već da je riječ o vlasničkoj tužbi i da stoga ne dolazi do primjene spomenutih odredaba Zakona o nasljeđivanju.
Proizlazi dakle da pobijanom presudom nije ostvaren razlog zbog kojeg je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut, pa je na temelju odredbe čl. 393. u svezi s odredbom čl. 408. st. 2. ZPP zahtjev za zaštitu zakonitosti valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu, 30. studenog 2005. godine
Predsjednik vijeća:
Petar Milas, v.r.