Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed amount falls below the statutory threshold for monetary claims.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible because the disputed monetary amount did not meet the statutory threshold for appeals. Although the plaintiff argued for a review based on incorrect application of substantive law, the court determined that the claim of 51,840 kuna remained below the 100,000 kuna limit required for admissibility. Consequently, the appeal was rejected under the specific transitional provisions applicable to cases decided after the relevant law change.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a: An appeal in a monetary dispute is inadmissible if the value of the claim does not exceed the statutory threshold, even if the second-instance judgment was rendered after the law change.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2817/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz Z., , zastupanog po D. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Flijala Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 1999. broj Gž – 11333/98, kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 1998. broj Pn – 2458/95, u sjednici vijeća održanoj 09. travnja 2003,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja Z.J. kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 1998. broj Pn- 2458/95 dužan je tuženik naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 51.840,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 8.048,59 kuna.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 1999. broj Gž -11333/98 navedena presuda je djelomično preinačena smanjenjem dosuđene naknade štete za 10.000,00 kuna i smanjenjem naknade troškova postupka za 1.178,00 kuna, dok je u preostalom dijelu potvrđena.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje drugostupanjske presude.
Primjerak pravovremene i potpune revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Za dopuštenost revizije prema odredbi članka 382. st. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora, koja u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe, prelazi iznos od 100.000,00 kuna.
Kako tužitelj traži naknadu štete u ukupnom iznosu od 51.840,00 kuna, koji iznos mu je prvostupanjskom presudom dosuđen u cijelosti, a drugostupanjskom smanjen za 10.000,00 kuna, te kako je drugostupanjska presuda donijeta 21. prosinca 1999, dakle nakon 6. studenoga 1999, kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a, to primjenom odredbe članka 10. st. 3. istog Zakona, revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.
Valjalo je stoga primjenom odredbe članka 392. ZPP-a odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 09. travnja 2003.
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.