Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to justify legal importance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements for extraordinary review. The appellant challenged a second-instance judgment confirming the invalidity of a will and the distribution of an estate, arguing for a retrial. The court ruled that the appeal lacked the necessary justification regarding the importance of the legal question for uniform law application and equal treatment of citizens.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 392. st. 1. i 4. ZPP: An extraordinary appeal against a second-instance judgment is inadmissible if the appellant fails to specify the legal issue and provide reasons why it is essential for ensuring the uniform application of law and equal treatment of citizens.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2042/11-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu dr. sc. Anti Perkušiću, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Z., protiv tuženice J. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 1390/09-2 od 22. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 4867/05-63 od 16. listopada 2008., dana 22. travnja 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom se utvrđuje ništetnom usmena oporuka ostavitelja pok. T. (L.) B. izjavljena 24. prosinca 2003. pred svjedocima B. B. i D. M., a proglašena 28. svibnja 2004. u ostavinskom postupku pod br. O – 1379/04, te da se ostavina raspoređuje na nasljednike temeljem zakona. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica naknaditi tužitelju iznos od 8.303,76 kn.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 57/11) je podnijela tuženica, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana. Tužitelj ujedno zahtjeva trošak odgovora na reviziju. Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Dakle, revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije.
U konkretnom slučaju revidentica u reviziji određeno ne izlože razloge zbog kojih smatra da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u tzv. izvanrednoj reviziji stranka je dužna ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već mora izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. To je posebno važno jer u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Kako u ovom slučaju tuženica u svojoj reviziji nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, valjalo je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. i 4. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.
Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 22. travnja 2015.
SUDAC
dr. sc. Ante Perkušić, v.r.