Croatian Supreme Court dismisses appeal on non-material damages calculation under Obligations Act Article 200.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment awarding 39,980.00 kn in non-material damages for a traffic accident. The appellant argued the court erred in calculating compensation for pain, fear, and reduced life activities, while the defendant did not respond to the appeal. The court ruled the appeal inadmissible because the lower courts correctly applied Article 200 of the Obligations Act to determine appropriate compensation based on the proven severity of injuries.
Legislator headnote
AI generatedArticle 200 of the Obligations Act; Article 393 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if the first-instance judgment correctly applied the law to determine appropriate non-material damages based on the established facts of the case.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2566/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tužene C. O. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 1998. godine, br. Gž 856/98-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. listopada 1997. godine, br. Pn 1594/97, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužena obvezana da mu plati za naknadu štete iznos od ukupno 39.980,00 kn sa kamatom i parnični trošak u iznosu od 4.929,00 kn, dok je on odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 24.520,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i da mu se dosudi u cijelosti ukupno utužena svota.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
U reviziji tužitelj pobija odluku o dosudi visine nematerijalne štete koja je tužitelju dosuđena i to za:
- fizičke boli 10.000,00 kn,
- za pretrpljeni strah 7.000,00 kn i
- za smanjenje životnih aktivnosti (10%) 22.000,00 kn.
U prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natuk mekih tkiva glave. Trpio je fizičke boli 5 dana jače, 2 tjedna srednje i 4 tjedna slabe (povremeno su prisutni u trenutku presuđivanja, ali blaži u smanjenju životnih aktivnosti – pojačani napori). Tužitelj je pretrpio i primarni i sekundarni strah – 5 i 10 dana. Posljedice se očituju u ograničenosti pokretanja vratne kralježnice blagog stupnja – što će iziskivati pojačane napore u radu i životu za 10%.
Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog (u pogledu težina povreda posljedica dužine i intenziteta fizičkih bolova i straha), i po ocjeni ovog Vrhovnog suda dosuđeno je tužitelju za svaki vid nematerijalne štete i ukupno odgovarajuća primjerena novčana naknada, te pravilno primijenjeno materijalno pravo, odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima.
Zato je revizija tužitelja, koji traži više od dosuđenoga – dakle utužene svote, neosnovana, jer nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa je trebalo presuditi kao u izreci po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2002. godine
Predsjednik vijeća:
mr. Jasna Brežanski