Croatian Supreme Court dismisses appeal against monetary judgment under 100,000 KN threshold. Appeal rejected due to statutory prohibition on monetary appeals below limit.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final second-instance judgment ordering payment of 100,000 KN. The appellant argued for procedural violations and misapplication of law, but the defendant did not respond. The court ruled that revisions are prohibited in monetary disputes where the disputed amount does not exceed 100,000 KN, rendering the appeal inadmissible.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 389. st. 2. ZPP; Revizija u imovinsko-pravnim sporovima o novcu nije dopuštena ako vrijednost predmeta ne prelazi 100.000 kn.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1119/04-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Ivici Crniću, u pravnoj stvari tužitelja J. Č. iz M., kojeg zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik iz D. M., protiv tuženika D. M. iz N. S., Republika Srbija i Crna Gora, kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik iz S., radi isplate 100.000,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-529/04-2 od 24. lipnja 2004. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-720/03-28 od 1. ožujka 2004., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2005.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju plati 100.000,00 kn sa zateznim kamatama i parničnim troškovima. Naprotiv, tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 11.895,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
Revizija nije dopuštena.
Parnični postupak u ovom predmetu pokrenut je tužbom podnesenom prvostupanjskom sudu 29. 12. 1997. Drugostupanjska presuda u ovom predmetu donijeta je 24. lipnja 2004.
U smislu čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje: ZID ZPP), po odredbama tog Zakona rješavat će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske odluke donesene nakon njegovog stupanja na snagu tj. 06. 11. 1999.
Budući je u ovom predmetu pravomoćna drugostupanjska presuda 24. 06. 2004., to se dopuštenost revizije treba ocijeniti prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) a prema kojoj revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.
U ovom predmetu tužitelj zahtijeva isplatu 100.000,00 kn, pa prema tome vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi spomenuti iznos. Revizija u takvom predmetu nije dopuštena, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti (čl. 389. st. 2. u vezi s čl. 382. st. 2. ZPP).
Na temelju čl. 392. st. 1. ZPP takvu reviziju kao nedopuštenu valjalo je odbaciti.
U Zagrebu, 22. rujna 2005.
S U D A C
Ivica Crnić, v.r.