II Rev-12/1992-2 — II Rev-12/1992-2 — Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: II Rev 12/1992-2 P R E S U D A U IME REPUBLIKE HRVATSKE! Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljata, Augusta Husinec i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća u privredno-pravnoj stvari tužitelja G. L., B., S.-A., kojeg zastupa M. P., odvjetnik iz S., protiv tuženih: ZOIO C. Z., Filijala S., drugotuženika SIZ Komunalnih djelatnosti Općine Split, trećetuženika SIZ za ceste Split, četvrtotuženika RO za ceste Split, OOUR "Održavanje" i petotuženika "Cestar" Split, radi naknade štete u iznosu od DM 2.373,68 rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu od 4. lipnja 1991. br. Pž 1107/91, kojom je djelomično potvrdjena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 25. listopada 1990. br. P 6011/89, u sjednici održanoj dana 17. ožujka 1992. godine, p r e s u d i o je : Revizija tužitelja protiv presude Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu br. Pž 1107/91 od 4. lipnja 1991. odbija se. O b r a z l o ž e n j e Drugostepenom presudom Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu br. Pž 1107/91 od 4. VI. 1990. godine odbijena je žalba tužitelja protiv presude Okružnog privrednog suda u Splitu br. P 6011/89 od 25. X. 1990. godine u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen prema prvotuženoj. Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog "svih revizijskih razloga", te predlaže da se prvostepena i drugostepena presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje. Prvotuženik nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužitelj. Revizija nije osnovana. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), kao ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, na koju ukazuje revident. Ovo iz razloga, II Rev 12/1992-2 što je drugostepeni sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, tj. ocijenio je da sudara izmedju vozila tužitelja i vozila osiguranika prvotužene nije došlo zbog propuštanja osiguranika prvotužene da obrati pažnju na prometnu situaciju u pravcu iz kojeg je naišlo vozilo tužitelja. Ocijenio je, naime, da je osiguranik prvotužene pravilno postupao kada je skrenuo u dozvoljenom smjeru i pažnju obratio na prometnu situaciju iz suprotnog smjera iz kojeg je mogao očekivati nailazak vozila. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora izmedju tužitelja i prvotužene je zahtjev za naknadu štete, po osnovi osiguranja od odgovornosti, zbog oštećenja automobila u prometnoj nezgodi. U reviziji je sporno da li je pravilno primijenjena odredba iz čl. 178. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kada je utvrdjeno da šteta nije nastala krivnjom osiguranika prvotužene. Kraj utvrdjenog činjeničnog stanja - da je šteta nastala iz uzroka što je tužitelj vozio zabranjenim smjerom i sudario se s vozilom osiguranika prvotužene koje se pravilno uključivalo u saobraćaj, vožnjom u lijevo i obraćajući pažnju na prometnu situaciju u suprotnom smjeru iz kojeg je moglo naići drugo vozilo - sudovi su pravilno zaključili da šteta nije nastala krivnjom osiguranika prvotužene. Za štetu koja nije nastala dogadjajem za koji odgovara osiguranik, osiguratelj ne odgovara (arg. iz čl. 941. st. 1. Z00), pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev kao neosnovan prema prvotuženoj odbili. Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti. U Zagrebu, 17. ožujka 1992. Predsjednik vijeća: Veseljko Šeparović, v.r.