Us-4826/2000-4 — Us-4826/2000-4 — Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-4826/2000-4 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E! P R E S U D A Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dunje Jurić Knežević kao predsjednice vijeća, Borislava Komadine i Fedore Lovričević Stojanović kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Bojane Pejkić kao zapisničarke u upravnom sporu tužitelja B. B. iz Z., zastupanog po punomoćniku N. A., odvjetniku iz Z., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, broj spisa 83087, klasa: 140-05/99-01 ur.broj: 341-99-03/1-99/19640 od 12. travnja 2000., radi prava na naknadu plaće, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2003. p r e s u d i o j e: Tužba se uvažava. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb broj spisa 83087, klasa: 140-05/99-01 ur.broj: 341-99-03/1-99/19640 od 12. travnja 2000. Obrazloženje Pobijanim rješenjem tuženoga tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područne službe u Z., broj: 52234 od 10. studenog 1999. kojim se tužitelju ne priznaje pravo na razliku plaće zbog manje plaće na drugom poslu za razdoblje od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1997. Tužitelj pobija zakonitost rješenja, te u bitnome ističe da je neosnovano utvrđenje tuženoga tijela da mu ne pripada pravo na naknadu za sporno razdoblje. Naime, ukazuje na činjenicu da mu je pravo na naknadu priznato za sva ranija razdoblja, uključujući i 1996. godinu bez obzira na to da li mu je isplaćivana plaća, pa i za 1998. godinu kada je bio bez zaposlenja i nije mu uopće isplaćena plaća. Predlaže da Sud poništi pobijano rješenje. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja i predlaže da se tužba odbije. Tužba je osnovana. Prema podacima spisa predmeta tužitelju je rješenjem Područne službe u Z. broj: IN- 562072 od 20. lipnja 1983. priznato pravo na rad s punim radnim vremenom na drugom poslu uz ograničenje teških fizičkih poslova, dizanja i nošenja tereta težih od 10 kg, prisilnog položaja kralješnice i tamo gdje se zahtjeva naročita odgovornost. Tuženo tijelo odbilo je žalbu tužitelja prihvaćajući razloge prvostupanjskog rješenja (članak 245. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku «Narodne novine», br. 53/91 i 103/96 – Odluka Ustavnog suda) uz obrazloženje da tužitelju ne pripada naknada za razdoblje od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1997. jer za to razdoblje nije primao plaću. Prema odredbi članka 37.b. stavak 1. točka 5. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja («Narodne novine», br. 53/91) osiguranik kod kojega postoji preostala radna sposobnost ima pravo na naknadu zbog manjeg osobnog dohotka na drugome odgovarajućem poslu. Prema odredbi članka 37.f stavak 1. istog Zakona novčana naknada iz članka 37.b. točke 5. ovog Zakona određuje se u visini razlike između valoriziranoga prosječnoga mjesečnoga osobnog dohotka što ga je osiguranik ostvario u godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i prosječnoga mjesečnoga osobnog dohotka što ga on ostvaruje na drugom poslu na koji je nakon toga raspoređen odnosno zaposlen. Ako posljednja godina osiguranja iz stavka 1. ovog članka nije godina koja neposredno prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost, nego neka prošla godina, osobni dohoci iz te godine dovode se valorizacijom na razinu osobnih dohodaka u godini koja neposredno prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost (stavak 2. članka 37. f. Zakona). Po ocjeni Suda ne mogu se prihvatiti razlozi odbijanja žalbe tužitelja navedeni u obrazloženju pobijanoga rješenja radi čega se rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Naime, pod ostvarenom plaćom ima se smatrati zarađena plaća u određenom iznosu bez obzira na to što ona zaposleniku nije isplaćena. To što tužitelju, za vrijeme koje je radio nije plaća isplaćena ne znači da je nije ostvario, radi čega se ne može prihvatiti zaključak tuženog tijela. Naime, prema izvatku iz dokumentacije novčanih primanja iz radnog odnosa radi utvrđivanja naknade plaće zbog manje plaće na drugom poslu od 9. siječnja 1998. potpisane po direktoru organizacije «S. v.», proizlazi da je tužitelju plaća obračunata ali nije isplaćena. Zbog navedenog Sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja, niti pobijano rješenje ocijeniti zakonitim. Stoga će tuženo tijelo u postupku nakon ove presude imajući u vidu naprijed navedeno ponovo odlučiti o zahtjevu odnosno žalbi tužitelja, te novo rješenje obrazložiti sukladno odredbi članka 209. stavak 2. i 245. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, a u obrazloženju se pozvati na odgovarajuće odredbe Zakona temeljem kojih će odlučiti o žalbi. Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), pobijano rješenje poništiti, s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka. U Zagrebu 15. travnja 2003. Zapisničarka: Predsjednica vijeća: Bojana Pejkić, v.r. Dunja Jurić Knežević, v.r.