I Kž-416/2006-3 — I Kž-416/2006-3 — Vrhovni sud Republike Hrvatske
Zusammenfassung (Sachverhalt & Erwägungen)
KI-strukturiertREPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: I Kž 416/06-3 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Ileane Vinja, Vesne Vrbetić i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zap...
Leitsatz / Regeste
KI-strukturiertVolltext des Entscheids — I Kž-416/2006-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: I Kž 416/06-3 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Ileane Vinja, Vesne Vrbetić i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. S., zbog kaznenog djela ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-220/05 od 17. ožujka 2006., u sjednici vijeća održanoj dana 14. kolovoza 2007. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Čule, p r e s u d i o j e: Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja. Obrazloženje Pobijanom presudom Županijski je sud u Zagrebu proglasio krivim T. S. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 3. Kaznenog zakona (KZ) za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunao vrijeme oduzimanja slobode u trajanju od 2. do 3. lipnja 2005. godine. Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženika u cijelosti oslobodio obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a. Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen. I Kž 416/06-3 Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nada Kolak-Parfenjuk u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-1136/06, od 28. lipnja 2006. godine, predložila je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine pobijana presuda, a kod tog prijedloga ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josip Čule koji je bio nazočan sjednici vijeća. Žalba nije osnovana. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Državni odvjetnik ne prigovara činjenicama koje je utvrdio sud prvog stupnja, već zaključcima koje je iz njih izveo o tome da nema dokaza da je optuženik nanoseći povrede oštećenici V. S., postupao s namjerom da je usmrti, već samo da ju teško tjelesno ozlijedi, pri čemu je nastupila njezina smrt, radi čega je sud i pogrešno pravno označio postupanje optuženika kao kazneno djelo iz čl. 99. st. 3. KZ-a. Ovaj sud smatra da je zaključak suda prvog stupnja o tome da je optuženik ostvario elemente kaznenog djela iz čl. 99. st. 3. KZ-a logična posljedica analize svih utvrđenih činjenica, a ne samo nekih od njih, na koje se poziva žalitelj i samo iz njih izvlači zaključak da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Točno je da je optuženik zadao šest udaraca šakom oštećenici i da su svi udarci bili usmjereni u glavu, te da je optuženik, očitujući se kakav stav zauzima prema optužnici, izjavio da se osjeća krivim, što se posebno ističe u žalbi državnog odvjetnika, ali iz toga se, po ocjeni ovoga suda, ne može izvesti zaključak koji izvodi žalitelj. Državni odvjetnik prelazi preko nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. S. G. koji je naveo da su udarci, koje je zadobila po glavi oštećenica, bili blagog do srednje jakog intenziteta i da je uzrok smrti udarac i podljev krvi na tjemenom dijelu glave straga, koji je nastao, najvjerojatnije padom, te da je upravo ta povreda prouzročila venozno krvarenje, koje je kod kroničnih alkoholičara, a nesporno je da je to bila oštećenica, često, jer zbog atrofije mozga i kod sila slabog intenziteta i manje traume mozga dolazi do pucanja krvnih žila i krvarenja u mozak. U konkretnom slučaju upravo krvarenje u mozak dovelo je do smrti oštećenice. Prema tome uzrok njene smrti nisu bili udarci koje je zadobila po glavi već pad i udarac potiljkom u tupotvrdu podlogu. Točno je da je optuženik na početku glavne rasprave izjavio da se osjeća krivim i da mu je teško i žao što se to dogodilo, ali žalitelj pogrešno smatra da je time priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavljalo na teret. On je takvom izjavom iskazao da se osjeća krivim za smrt oštećenice, koja je posljedica i kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a i kaznenog djela iz čl. 99. st. 3. KZ-a, pa stoga utvrđenje suda prvog stupnja da je optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede, iz čl. 90. st. 3. KZ-a, nije u suprotnosti sa stavom optuženika prema optužbi koju je on iznio na početku glavne rasprave. Nakon te izjave on je, opisujući što se zbilo, opisao sve radnje koje je poduzeo, a taj je opis u skladu sa nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka. Upravo obrana optuženika i nalaz i mišljenje I Kž 416/06-3 vještaka bili su podloga suda za donošenje pobijane presude, a iz njih je sud, kao što je naprijed navedeno, pravilno zaključio da nema dokaza da je optuženik postupao s namjerom da svoju suprugu usmrti, već samo da je teško tjelesno ozljedi, pri čemu se smrt oštećenice ima pripisati i njegovom nehatu, te je osnovano radnje koje je poduzeo pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 99. st. 3. KZ-a. Iz naprijed iznesenih razloga proizlazi da nije osnovana žalba državnog odvjetnika uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nakon što je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a i utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijedio zakon u bilo kojoj odredbi propisanoj u čl. 368. ZKP-a, valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, te je presuđeno kao u izreci (čl. 387. ZKP-a). U Zagrebu, 14. kolovoza 2007. Zapisničar: Predsjednik vijeća: Ivan Protković, v. r. Ante Potrebica, v. r.