Rev-515/1999-2 — Rev-515/1999-2 — Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: Rev-515/1999-2 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Rijeka, Korzo 16, kojeg zastupa V. K. odvjetnik iz R., protiv tuženika M. d.d. R., kojeg zastupa mr. T. S. odvjetnik iz R., radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-126/94 od 21. rujna 1994., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-3599/93 od 17. studenog 1993., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2001. p r e s u d i o j e : Revizija tuženika odbija se kao neosnovana. Obrazloženje Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da preda tužitelju slobodan od osoba i stvari poslovni prostor koji se nalazi u R., u površini od 126 m². Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ukine presuda žalbenog suda i vrati žalbenom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji. Revizija nije osnovana. -2 - Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju ispražnjenih poslovnih prostorija a po odredbi čl. 52. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama (“Narodne novine” br. 52/71 – dalje Zakon). U postupku je utvrđeno, da je između stranaka zaključen ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme dana 01. travnja 1998. Zakupac nije platio zakupninu u roku od dva mjeseca, od dana opomene zakupoprimca i zakupoprimac je odustao od ugovora o zakupu i to pisanom izjavom o odustanku od 13. lipnja 1991. Niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužitelja prihvatili, jer su bile ispunjene pretpostavke za odustanak ugovora o zakupu propisane odredbama čl. 49. i čl. 51. Zakona, a zahtjev za predaju ispražnjenih prostorija je osnovan po odredbi čl. 52. st. 1. Zakona. Revident neosnovano prigovara, da tužitelj nije aktivno legitimiran u sporu, jer je Općina R. kao pravna osoba prestala postojati. To zato, jer je pravni sljednik Grad R. preuzeo postupak i sud prvog stupnja donio je rješenje o nastavku postupka, a nakon što je tužiteljica Općina R. prestala postojati. Nije osnovan ni prigovor revizije, da nije bilo mjesta odustanku od ugovora o zakupu, kad zakupac nije iz neopravdanih razloga došao u zakašnjenje s plaćanjem dospjele zakupnine. To zato, jer Zakon kao pretpostavku za odustanak od ugovora o zakupu radi neplaćanja dospjele zakupnine ne propisuje da neplaćanje dospjele zakupnine treba biti iz neopravdanih razloga. Revident u reviziji ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka, međutim navodima revizije niti opisno ne ukazuje na neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa ovaj revizijski razlog ne može biti osnovan. Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99) reviziju tuženika trebalo je odbiti. U Zagrebu, 11. srpnja 2001. Predsjednik vijeća: Veseljko Šeparović, v. r.