I Kž-221/2015-4 — I Kž-221/2015-4 — Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B Broj: I Kž 221/15-4 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 6. i dr. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 16. ožujka 2015. godine, br. K-3/15, u sjednici održanoj 29. travnja 2015. godine, p r e s u d i o j e : Odbija se kao neosnovana žalba opt. Ž. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda. Obrazloženje Županijski sud u Dubrovniku, presudom 16. ožujka 2015. godine, br. K-3/15, proglasio je krivim opt. Ž. M. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 6. i u svezi čl. 153. st. 1., čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i na temelju čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenoga 2014. godine, pa nadalje. Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koje može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja o ovisnosti o alkoholu koja može trajati najdulje do isteka vremena kazne zatvora. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i I Kž 221/15-4 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka kao u izreci pobijane presude. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju G. L., odvjetniku iz D. iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i prema optuženiku primijeni blaža kaznenopravna sankcija. Županijski državni odvjetnik iz Dubrovnika podnio je odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Žalba nije osnovana. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik ističe da o odlučnoj činjenici postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju prijave o ozljedama za oštećenicu od 13. studenoga 2014. godine i same te isprave, te da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. U odnosu na povrede koje je oštećenica zadobila u konkretnom događaju, prvostupanjski sud utvrđuje da je na fotografijama u koje je izvršio uvid, vidljivo da oštećenica ima ozljede, posjekotine na lijevoj i desnoj ruci u podnožju prstiju, te da ozljede opisuje i liječnik hitne medicinske pomoći u prijavi ozljede. Navedeno nije u proturječju s prijavom povrede, jer je liječnik hitne medicinske pomoći konstatirao ozljede za koje prvostupanjski sud na temelju fotografija zaključuje da se radi o posjekotinama. Je li oštećenica kritične zgode zadobila posjekotine ili ogrebotine je činjenično pitanje, o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je za sva svoja utvrđenja dao jasne i neproturječne razloge, dostatno obrazlažući namjeru optuženika na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na zadobivene ozljede oštećenica je iskazala da joj je optuženik prijetio nožem i da je, odguravajući ga od sebe, u jednom trenutku uhvatila za oštricu noža. U I Kž 221/15-4 pružanju otpora je i pala nakon čega joj je optuženik ponovno stavio nož pod vrat. U takvoj situaciji sasvim je irelevantno je li oštećenica na rukama zadobila posjekotine ili ogrebotine od noža ili od pada i to nije odlučna činjenica. Odlučno je da je, odupirući se optuženiku, zadobila ozljede navedene u prijavi povrede i vidljive na foto-elaboratu. Stoga neprovođenjem sudsko-medicinskog vještačenja u tom pravcu, činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno. Obrana nastoji dovesti u sumnju iskaz oštećenice prijedlozima da se saslušaju svjedoci P. N. na okolnosti da je oštećenica kod njega imala osiguran smještaj i posao, te policijski službenik M. B. na okolnosti da je prilaz prema stanu optuženika bio zatrpan građevinskim otpadom, te da dio zgrade nije imao električne energije. Na taj način se pokušava krivnja prebaciti na oštećenicu, jer je unatoč prepreka otišla razgledati stan kod optuženika, koji joj je ponudio smještaj, pa stoga žalbeni prijedlozi nisu prihvatljivi i činjenično stanje neprovođenjem tih dokaza nije nepotpuno utvrđeno. Pri tome treba imati u vidu da se sve događalo oko 17,00 sati, u vrijeme kada je u ulici bilo ljudi, jer su dvije žene sjedile vani i vidjele oštećenicu kako bježi iz kuće optuženika. Namjeru optuženika, koja se žalbom osporava, prvostupanjski sud je utvrdio na temelju iskaza oštećenice koja je iskazala da ju je optuženik u jednom trenutku, dok joj je pokazivao stan, obuhvatio rukom oko ramena, a drugom rukom joj stavio nož pod vrat govoreći joj da se skine ili će je izbosti nožem. Pružala je otpor, da bi na kraju nakon hvatanja za nož i padanja te nakon što ju je optuženik ponovo uhvatio i prijetio nožem tražeći da se skine, uspjela odgurnuti optuženika i pobjeći, pri čemu ju je optuženik uhvatio za remen torbice i potrgao ga. Iskaz je osnovano prihvaćen kao istinit, jer je potvrđen kontrolnim dokazima, iskazom svjedoka A. I. koja je vidjela oštećenicu da ulazi u kuću sa optuženikom, da bi nakon desetak minuta istrčala, vidno uznemirena i uplašena, govoreći nešto u smislu "spasila sam se, spasila sam se". Osim toga, prilikom očevida na licu mjesta pronađen je i remen od torbice, koji je oštećenici otrgnuo optuženik. S obzirom da je iskaz oštećenice potvrđen drugim provedenim dokazima osnovano ga prvostupanjski sud prihvaća istinitim i na temelju takvog iskaza zaključuje da je namjera optuženika bila da oštećenicu prisili na spolni odnos, o čemu je ista iskazivala. Stoga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Nije osnovana niti žalba zbog povrede kaznenog zakona, jer da je trajanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti određeno protivno čl. 69. st. 4. KZ/11. Izričajem da će sigurnosna mjera iz čl. 69. st. 1. KZ/11 trajati do "isteka vremena kazne zatvora" umjesto do prestanka izvršenja kazne, kako to određuje čl. 69. st. 4. KZ/11, nije ostvarena povreda kaznenog zakona, jer nije sporno da će se mjera izvršavati do prestanka izvršenja kazne. Neovisno o izričaju značenje je u stvari istovjetno. I Kž 221/15-4 Ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon u bilo kojem segmentu. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući je prestrogom, da olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene, dok se kao otegotno nije mogla cijeniti obrana optuženika i iz nje izvlačiti zaključci na njegovu štetu. Žalba nije osnovana niti u tom dijelu, budući je prvostupanjski sud dao adekvatan značaj svim utvrđenim olakotnim okolnostima, da je optuženik obiteljski čovjek, suprug i otac troje djece, borac Domovinskog rata i kao takav stradalnik, ranjen u obrani domovine, kao i raniju neosuđivanost, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije. Osnovano prvostupanjski sud optuženiku cijeni kao otegotno odnos prema oštećenici nakon počinjenja djela, koji je uočio i vrlo iscrpno obrazložio, a što prema čl. 47. KZ/11 može imati odraza pri izboru vrste i mjere kazne. S obzirom na navedeno, izrečena kazna nije prestroga i njome će se i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja predviđene zakonom uz pravilno i zakonito izrečene sigurnosne mjere. Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci. Zagreb, 29. travnja 2015. Zapisničar Predsjednik vijeća Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r. Dražen Tripalo, v. r.