Rev-1353/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1353/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G.P. iz O., koju zastupa punomoćnik I.L., odvjetnik u O., protiv tuženih 1/ Z.V. iz O. i 2/ C. d.d. Z. - Filijala O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 22. prosinca 1994. br. Gž 1778/94-2, kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. lipnja 1994. br. P 2693/93-14, u sjednici održanoj 8. rujna 1998. godine

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija, te se preinačuju drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku od 22. prosinca 1994. br. Gž 1778/94-2 tako da ista glasi:

Odbija se žalba drugotužene C. d.d. Z. - Filijala O. kao neosnovana i potvrđuje u cijelosti prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. lipnja 1994. br. P 2693/93- 14.

Drugotužena C. dužna je, pored parničnog troška u iznosu od 6.807,00 kn (solidarno sa prvotuženikom Z.V. ) platiti tužitelju i daljnji parnični trošak (revizije) u iznosu od 1.507,00 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud obvezao obje tužene stranke da solidarno naknade štetu tužiteljici isplatom iznosa od 116.850,00 kn, sa kamatom i parnični trošak u iznosu od 6.807,70 kn.

Protiv te prvostupanjske presude izjavila je žalbu drugotužena C. Žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena tako da je ta tužena stranka obvezana na isplatu iznosa od ukupno 78.800,00 kn.

Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinači ta presuda odbijanjem žalbi tužene i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo

o reviziji.

Revizija je osnovana.

Dosuđeni iznos u presudi prvostupanjskog suda predstavlja štetu koju je pretrpila u prometnoj nezgodi tužiteljica, umanjeno za 5%, a koliko taj sud smatra da je ona doprinjela štetnom događaju. Inače je taj sud utvrdio slijedeće visine nematerijalne štete (pa ih umanjuje za 5%):

- za pretrpljene fizičke boli - 20.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah - 8.000,00 kn,

- za naruženost - 25.000,00 kn i

- za smanjenje životnih aktivnosti (30-35%) - 70.000,00 kn. Drugostupanjski je sud ocijenio doprinos tužiteljice štetnom događaju za 10%, a umanjio naknade štete za pojedine vidove (te od toga dosudio manje za 10%):

- za fizičke boli 10.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 4.000,00 kn,

- za naruženost 15.000,00 kn i

- za smanjenje životnih aktivnosti 56.000,00 kn.

Prometna nezgoda dogodila se je na način da je tužiteljica, nakon zaustavljanja tramvaja na stanici iz kojeg je izašla, ispred tramvaja prelazila ulicu po obilježenom pješačkom prijelazu, kada je na nju naletilo vozilo vlasnika - prvotuženika i osiguranika drugotužene. Vozač je upravljao brzinom od 62 km/h, neprimjereno brzo, te je u krivičnom predmetu proglašen krivim i osuđen za krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa i uvjetno suđen.

Tužiteljica je u naletu automobila na nju zadobila teške tjelesne ozljede: udarac s otiskom lijevog slijepoočnog zatiljka i grudne slabinske kralježnice, prijelom gornje i donje grane lijeve stidne kosti zdjelice, udarac uz oguljotine lijeve i desne strane grudnog koša, nagnječenje prednjeg ligamenta desnog koljena, razdor mekih tkiva mišića lijeve natkoljenice. Trpila je bolove koji će je pratiti doživotno prilikom stajanja i hodanja, te nošenja tereta. Smanjena joj je životna aktivnost za 30-35%, ne može više hodati po terenu (nego obavljati samo uredski posao - a ona je studentica agronomije) niti se baviti sportom (bila je veslačica).

Naruženje je izraženo u "znatnom stupnju" (ožiljci, potrebno nošenje jako uočljivog aparata koji stabilizira koljeno, dvia uočljiva udubljenja na vanjskoj strani lijeve natkoljenice, hramanje - zanošenje u hodu). Tužiteljica je rođena 1973. godine.

Navedene okolnosti u vezi sa ozljedom ukazuju, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, da su primjereni i u skladu sa odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima iznosi naknade nematerijalne štete koje je utvrdio i priznao prvostupanjski sud.

Glede doprinosa štetnom događaju, ovaj sud nalazi i smatra da doprinos tužiteljice ne može biti veći od 5%, kako ga je ocjenio i prvostupanjski sud. Pri tome valja imati u vidu posebno da je vozač automobila prolazio pored zaustavljenog tramvaja iz kojeg su izlazili putnici, među njima i tužiteljica i da se je kretala pješačkim prijelazom i da je brzina bila neprimjerena tako da je doprinos vozača štetnom događaju ne manji od 95%.

Kako je drugostupanjski sud umanjio iznose naknade nematerijalne štete, a povećao stupanj odgovornosti tužiteljice za štetni događaj, pogrešno je primjenio materijalno pravo (odredbu čl. 200. i 192. Zakona o obveznim odnosima) pa je reviziju trebalo prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu tako da se odbija žalba drugotužene C.o. i potvrđuje prvostupanjska presuda i u odnosu na obvezu isplate naknade štete.

Budući je tužiteljica uspjela sa revizijom ima pravo na trošak tog pravnog lijeka. Skrivila ga je samo drugotužena žalbom (na prvostupanjsku presudu prvotuženik nije izjavio žalbu) pa je ta tužena stranka obvezana, da parnični trošak izazvan revizije samo naknadi tužiteljicu.

U Zagrebu, 8. rujna 1998.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)